Beskrajni obrok

Izmislila sam naziv «beskrajni obrok» i volim ga koristiti objašnjavajući dva različita koncepta.

Prvi možemo djelomično zamijeniti nazivima «ekonomika domaćinstva» ili «vođenje kućanstva». Radi se o malim obiteljskim obrocima koji se nižu u dužem ili kraćem razdoblju. Sjetite se kad se nakon puta ili ljetovanja vratite kući, uključite hladnjak, zavirite u smočnicu i sastavite popis osnovnih namirnica koje vam trebaju. Početak lanca možemo označiti pilećom juhom, koju odmah skuhate.

Svaki obrok u kojem su iskorišteni ostaci prijašnjeg, uz dodatak novih namirnica, koje će eventualno poslužiti za budući, predstavlja dio beskrajnog lanca.

Prvi dan jedete juhu, meso i mrkvicu. Sljedeći dan jedete meso u salati s krumpirima i lukom. Sljedeći dan iskoristite juhu za kuhanje rižota, a krumpir viška iskoristite za španjolsku tortillu, tj. fritatu s krumpirima. U međuvremenu skuhate ciklu ili cvjetaču, te ih naizmjenice koristite za paštu s karfiolom, borsch, salatu od cikle s feta sirom, salatu od cvjetače s limunom.

Svaki obrok u kojem su iskorišteni ostaci prijašnjeg, uz dodatak novih namirnica, koje će eventualno poslužiti za budući, predstavlja komponentu lanca. Beskrajnog. Ili barem dok ne budemo prisiljeni da na neko vrijeme zatvorimo kuhinju, isključimo plin i hladnjak.

Unaprijed sastaviti strogi tjedni obiteljski meni je nemoguća misija, kuhanje je umjetnost iskorištavanja namirnica koje ostaju nakon loše procjene u količini obroka ili euforične kupovine.

Romantični i slikoviti izraz beskrajnog obroka, netko voli praktičnije opisati izrazima poput, «zero vaste» ili kako iskoristiti namirnice koje ostaju nakon pripreme i konzumacije jela, od starog kruha do vode u kojoj se kuhalo povrće, bjelanjaka koji ostaju nakon pripreme kolača. Ništa od toga nije novost, i većina rješenja datira iz doba naših roditelja i djedova, a najvjerovatnije i ranije.

Prijenos znanja i informacija, često praktično učenje, drugi je koncept «beskrajnog obroka». Naša majka je kruh pekla na svoj način, koji smo usvojili, te smo danas u stanju da ga ponovimo, ali i usavršimo koristeći nova pomagala i informacije. Svoju djecu učimo ono što smo dobili od svojih roditelja, ali i ono što smo sami usvojili kuhajući.

Svaka osoba koja stane iza štednjaka, kuhajući se koristi stoljetnim lancem sastavljenim od znanja, informacija, sastojaka.

Neke stvari znamo i gotovo!

Na primjer, znamo da se unutar neprijateljskog oklopa od bodlji morskog ježinca nalazi narančasta pulpa s okusom mora. Također znamo da se kupus kiseli uz pomoć soli, a jogurt uz pomoć bakterija latinskog imena.

Te su se informacije otkrivale i usavršavale tijekom stoljeća u raznim krajevima svijeta, da bi se mi s njima rodili. Ako krenete razmišljati o beskrajnom broju informacija kojima mi danas raspolažemo, morate se zamisliti kako je ponekad bilo teško, pa čak i smrtno opasno doći do nekih od njih. Kako zahvaliti onima koji su se grickajući gljive otrovali, onima koji su povezali jedenje određenih gljiva sa smrću i onih koji su tu informaciju proslijedili dalje. Ili što je natjeralo ljude da posegnu za sirovom kamenicom, radoznalost ili glad? Koliko je trebalo da od crvene bobice dobijemo espresso ili od ogromnog ploda kakaovca kockicu čokolade?