Danas imamo sladoled za doručak!

Florence je bila očajna. Vani je padao gusti snijeg koji je zameo cijeli Rochester, u državi New York, temperatura je bila polarna, a njezino šestero djece nije htjelo čuti da se bavi mirnim aktivnostima poput crtanja, šaha, čitanja, igranja karata. Bili su puni one neobuzdane, dječje mašte i energije koja podrazumijeva fizički umor kako bi se smirila. Ponedjeljak, i odlazak u školu, činio se nedostižnom iluzijom. Trebala je pod hitno nešto smisliti.

«Danas imamo sladoled za doručak!», bile su čarobne riječi dovoljne da nastane muk.

Dok su se začuđeno, vragolasto i pobjednički pogledavali, Florence je iz zamrzivača izvukla sladoled. Djeca su u pidžamama i bez riječi sjela za stol i brzo jela, bojeći se da majka ne osvijesti čin sladoleda za doručak, dok vani vije vjetar na temperaturi od minus 10.

Prije nekoliko godina upoznala sam Joea Rappaporta, najmlađeg od šestoro. Našli smo se kod zajedničkih prijatelja na doručku, koji se sastojao od – sladoleda. Joe mi je ispričao kako je nakon uspjeha prvog doručka, majka odlučila da postane obiteljskom tradicijom i da se održava najhladnijeg dana u godini, točnije, prve subote u veljači.

Šezdesetih godina, u snijegom pokrivenom Rochesteru, na sjeveru države New York, majka šestero djece mislila je da će poludjeti pa je izmislila «sladoled za doručak».

Florence je u međuvremenu postala baka. Njezini brojni unuci također su inicirani ceremonijom jedenja sladoleda za doručak, kao oblikom građanskog neposluha protiv hladnoće i dosadnih zimskih jutara. Oni su dalje događaj slavili s prijateljima na sveučilištima, svojim novim radnim mjestima, mladim obiteljima.

Dosad se sladoled za doručak jeo u Nepalu, Namibiji, Njemačkoj, Novom Zelandu, Hondurasu, Kini. Nekad se radi o manjim obiteljskim skupovima, nekad velikim slavljima. Navodno je prošle godine oko 100.000 Izraelaca sladoledom proslavilo najhladniji dan u godini.

U međuvremenu su objavljeni brojni recepti koji nas podsjećaju kako sladoled za doručak može biti nekonvencionalna zamjena za uobičajnu kavu, kekse, pahuljice ili bananu. Na primjer, hladna kava sa sladoledom ili sladoled od kave (s kofeinom), sladoled od jogurta sa svježim voćem, žlica sladoleda od vanilije između dva omiljena keksa, sladoled od jagode posut granolom. Istovremeno, stručnjaci s tokijskog Kyorin University nam poručuju da sladoled nije loš izbor za prvi dnevni obrok, potiče mentalnu aktivnost i razbuđuje (u što ne sumnjam).

Ako ste zaključili da su Rappaportovi bili stručnjaci u stvaranju trendova, moram vas razočarati! Sladoled za doručak postojao je mnogo prije njih. Na Siciliji se često ujutro i za dokonih dana, uobičava jesti brioš sa sladoledom, najčešće granitom od badema, limuna, kave. Slatko pecivo se prereže i nadjene granitom ili sladoledom, a jede se nagnuvši glavu pod 45 stupnjeva i zjevnuvši svom snagom. Naravno, u ovom slučaju, treba naglasiti da se brioš sa sladoledom jede isključivo ljeti!

Postala sam sljedbenikom. Nekad pozovem nekoliko prijatelja, nekad sa svojim ukućanima, prošle godine, sama. Naravno, nije lako pronaći dobar sladoled usred zime pa se možemo poslužiti onim industrijskim ili ga pripremiti sami. Sladoled za doručak u najhladnije jutro u godini, čini mi se dječjim hirom, ustupkom pred uobičajnom svakodnevicom, potvrdom osobnog prava da jedemo što i kad želimo, obećanjem koje, više od zimskog solsticija, dijeli zimu na onu dugu i onu koja se bliži kraju.