Martini je koktel za sva vremena, od dry verzije Hemingwaya i Jamesa Bonda do espresso martinija iz 90-tih i najnovijih martinija s tartufom i rajčicama.
Martini ili «The Cocktail»
Nastao je dvadesetih godina prošlog stoljeća, a genijalni barman koji ga je prvi smućkao je ostao nepoznat. Piće koje se sastoji od gina, koji mnogi vole zamijeniti vodkom, i vermoutha u omjeru 3:1, naziv je dobilo prema brandu Martini koji je proizvodio vermouth. Naizgled jednostavan recept, kažu da predstavlja ispit za svakog mladog barmena. Njegov čist i suhi okus, ako izostavimo onu estetski neodoljivu, ali ponekad preslanu, zelenu maslinu, čine ga savršenim aperitivom.
«Shaken or stirred», vjerovatno će vas upitati kada naručite martini na šanku. Špijunska dilema u obliku nezaboravne rečenice James Bonda, koji je prednost davao izmućkanom (shaken) koktelu s ledom, razvodnjenom, ali hladnijem od klasičnog (stirred).
Martini ili «the cocktail» nastao je dvadesetih godina prošlog stoljeća, a genijalni barman je ostao nepoznat.
Minimalni broj sastojaka i čistoća okusa, također ga čine izvanrednom osnovom za brojne dodatke i varijante. U kategoriju klasičnih martinija svakako spada Martini Hemingway ili Montgomery Martini, prvi u čast američkog pisca, novinara i avanturiste, drugi u čast engleskog generala. Obojica su voljela Martini koji se sastojao uglavnom od gina i masline umočene U vermouth. U isto doba nastaje Sweet Martini, gin i vermouth rosso s dodatkom kandirane višnje. Nakon devedesetih godina bilježimo prvu eru martini euforije. Nazivalo se martinijem, bilo koje piće, koje se pilo iz elegantne stožaste čaše sa stalkom, čak ako u njemu nije bilo ni kapi gina ili vermoutha.
U to doba nastaje espresso martini, koji se sastoji od vodke, likera od kave, zaslađivača i espresso kave, izmućkanih u shakeru s nekoliko kockica leda. Rezultat je smeđi koktel s pjenicom. Iz tog doba datira i mirisni apple martini ili, kako ga vole nazivati, appletini, vodka s sokom, sidrom ili likerom od jabuka.
Espresso martini, kao i appletini, već su postali klasicima, dok u sadašnjoj, najnovijoj eri bastardizacije najčišćeg od svih koktela, nailazimo na sastojke koji se čine nespojivima s vodkom ili ginom ili bilo kojim alkoholnim pićem.
Mladi barmeni počeli su pripremati slane koktele. Kao da nam jedna maslina nije bila dovoljna, gin i vermouth miješaju se s gljivama, kiselim krastavcima, juhom. Sudeći po podacima s internetskih tražilica, trenutno najbolje idu matcha martini, tomato-tini, martini s tartufima. Stotine milijuna vizualizacija na Tik-Toku je imao recept za pripremu parmezan espresso martinija. Mogu vam ga ukratko opisati kao izgleda. Po pjenušavoj površini espresso martinija na sitno se izriba parmezan. Također je moguće sirom obilježiti rubove čaše, poput soli kod margarite.
Moram priznati da me je martini s tartufima najviše iznenadio. Ne, nisam ga probala. Probala sam zamisliti. Gordon Ramsey ga priprema s ginom u kojem su «odležali» tartufi, vermouthom, nekoliko kapi ulja narančine korice i nekoliko listića svježeg tartufa. Sa svježim tartufima, također, savjetuje pripremu NYTimes, dok jednostavnija, čitaj jeftinija, verzija podrazumijeva nekoliko kapi ulja od tartufa. Što se tiče jednostavnijih, manje alkoholnih koktela, koje obožavamo piti ljeti, Aperol Spritz, čiji bi slavni uspon trebalo stručno proučiti, zamijenio je Hugo Spritz. Ovog posljednjeg je smućkao Roland Gruber, barman iz talijanske regije Alto Adige, početkom ovog stoljeća. Naravno, novi ljubimac nema onu crvenkasto-narančasta boju s istobojnom kriškom naranče, koja sigurno čini dio uspjeha Aperol Spritza. Hugo Spritz se međutim može pohvaliti neodoljivim mirisom bazge. Naime, priprema se s pjenušcem (prosecco), sirupom od bazge, te nekoliko kapi limete i listića mente.
:(Još nema komentara