Od ideje do legendarnog serijala

Emisija "Male tajne velikih majstora kuhinje" bila je početak marketinške komunikacije Vegete kojom se potrošače educiralo kako Vegetom mogu pripremiti bogato i ukusno jelo. Emisija se u kontinuitetu snimala od 1974. do 2003. godine, a pune 24 godine emitirala se četvrtkom prije Dnevnika na prvom programu HTV-a. Bio je to jedan od najdugovječnijih televizijskih serijala u Hrvatskoj i regiji i predstavljao je svojevrsnu televizijsku inovaciju i revoluciju.

Emisije su pratile sve generacije, a mnogi su se recepti nakon emisija pripremali i postajali dio obiteljskog jelovnika. Iako su se tijekom godina izmjenjivali brojni gosti, najveći pečat serijalu dali su kulinarski majstor Stevo Karapandža i voditelj Oliver Mlakar. No u ovoj priči želim Vam predstaviti zaslužne ljude iza kamera, koji su svojim idejama, kreacijama i predanim radom doveli serijal na nivo koji će rijetki nadmašiti.

O tome kako je sve započelo priča nam prvi producent "Malih tajni" Davorin Marjanović.
"Vegeta je '70-ih imala reklamu istu kao i svi drugi Podravkini proizvodi: oglasi u koloriranim tjednicima i reklamni spotovi od 30 sekundi u svim TV centrima te kratke radioporuke. Sve do "Malih tajni" nikako da se pronađe nešto "veliko" što bi Vegetu izdiglo iznad drugih "malih" proizvoda. Nedostajala je, dakle, jedna prava, velika ideja... Milivoj Turk, najcjenjeniji Podravkin product manager tog doba na jednom sastanku je rekao: "Saponia ima 5-minutne reklamne emisije, a Vegeta samo 30 sekundne spotiće koje nitko ne shvaća ozbiljno. Zar Vegeta sa svojim dohotkom i značajem ne zaslužuje isto emisije od 5 minuta?" Turk se nikada nije miješao u kreativne detalje, ali je interesantno da se rješenju domislio upravo on, a ne netko od nas "kreativaca" koji smo mjesecima razbijali glavu kako da Vegetinu reklamu pomaknemo s mrtve točke. Za sve druge artikle imali smo rješenja - jedino za Vegetu - ne.

Osoba koja se 40-ak godina bavila upotrebom Vegete i prezentacijom jela pripremljenih s Vegetom, a ujedno je sa svojim timom preko 25 godina davala pečat emisijama "Malih tajni" u kreativnom smislu je svakako Ivanka Biluš.
"Snimanja prvih 12 emisija "Malih tajni" započela su 1974. godine na različitim lokacijama s tada poznatim kuharima u produkciji Croatia filma. Iz tog velikog broja kuhara se svojom prezentacijom izdvojio Stevo Karapandža koji je na neki način obilježio "Male tajne". Radi zanimljivosti serijala koncepti su se pripremali unaprijed za cijelu godinu, a snimanje u studiju i hotelskoj kuhinji Intercontinentala (današnjeg Westina) zamijenili smo prostorom u Kulinarskom centru. Tako smo na početku pripremali recepte gledatelja, pa su fotoreporteri išli u goste gledateljima čiji su recepti odabrani, zatim su u serijalu gostovale brojne estradne zvijezde iz tadašnje Jugoslavije, zatim se u doba bivše države biralo po 5 recepata iz svih republika, što je opet uključivalo putovanja i snimanja na terenu. U ratno vrijeme, tijekom '90-ih, pripremali su se jednostavniji recepti prilagođeni trenutku, kasnije smo pripremali brojne hrvatske recepte po regijama, a nakon toga i internacionalne recepte. Za svaki recept utrošeno je oko 5 dana temeljitih priprema, isprobavanja dok nije doveden do savršenstva. Tako zahtjevan projekt ne bi bio tako uspješan bez izuzetnog timskog rada svih ljudi. Smatram da smo prezentacijom recepata i Vegete tijekom prikazivanja serijala uspjeli razviti duh obiteljskog stola uz Vegetu."

Veliki dio radnog vijeka Ljiljane Šprem, organizatorice i foodstilistice Kulinarskog centra, obilježio je projekt Malih tajni.
"Moj radni odnos u Podravki, tj. u Kulinarskom centru počeo je prije dvadesetak godina. U to vrijeme njegova voditeljica bila je Ivanka Biluš. Sa svojim stručnim suradnicama Cirilom Rodé i Ivankom Božić osmišljavala je recepte, kreirala, stilizirala i na maštovit način prezentirala. Od ove ekipe naučila sam mnogo. Posao je stvarno bio raznolik, a u to vrijeme jedan od većih projekata bile su pripreme i tematsko i stručno osmišljavanje recepata za snimanje Malih tajni velikih majstora kuhinje. Vodila sam brigu oko nabavke namirnica, pripreme jela u "bezbroj faza" kao i pripreme suđa potrebnog za snimanje. Iako su se recepti puno ranije temeljito osmislili i isprobali, samo snimanje jednog recepta trajalo je od jutra do kasno navečer. Dan prije snimanja organizirala sam nabavu namirnica. Namirnice su se nabavljale u većim količinama. Neophodno je bilo pripremiti scenu za snimanje tj. izaranžirati pozadinu kuhinje postavljajući povrće, voće i eventualno cvijeće u dogovoru sa scenografom. Na dan snimanja pripremila bih namirnice i zgotovila jelo koje se snima. Iz razloga jer je režiser htio vidjeti kako jelo izgleda. Prezentirala sam jelo, a nakon toga izabrali bi suđe potrebno za snimanje. Nakon toga morala sam pripremati namirnice s kojima će kuhar prezentirati pripremu jela. Sam recept pripremila bih u nekoliko faza. Ukoliko je u receptu bila npr. pečenka, pripremala sam je u tri faze. Sirovu, polupečenu i pečenu zgotovljenu pečenku. Ove pripreme su nužne kako bi se skratilo vrijeme snimanja. Na kraju, radila sam foodstyling jela."

Ovako dugovječan projekt zahtijeva i kompletnu tehničku ekipu o kojoj je preko 10 godina, posebno u teškom ratnom periodu, osiguravao producent Stanko Babić.
"Moja tvrtka Vestaco Marketing i ja osobno smo surađivali na projektu "Malih tajni" od 1989. do 2003. godine i to u svojstvu producenta.
Producent je konkretno na ovom projektu imao višestruku funkciju. Jedna od osnovnih je da financira realizaciju do konačne postprodukcije, što je u doba opće nelikvidnosti bilo neophodno kako bi se snimanja uopće pokrenula. To je bilo posebno važno u doba produkcije emisija s internacionalnim receptima kada je kompletna ekipa putovala po svijetu. Osim toga, uloga producenta je da koordinira zahtjeve naručitelja i mogućnosti ekipe, i to sve u financijski i vremenski prihvatljivim okvirima, jer se ovakvi serijali snimaju u kontinuitetu, uz puno problema i nepredviđenih stvari. Ukratko, producent je glavna spona između kompletne realizatorske ekipe i želja naručitelja i on u konačnici odgovara za finalni izgled i financijski plan svake emisije."

Iza takvog projekta ide i medijska kampanja u tisku, o kojoj nam priča Branko Osrečki, specijalist za komunikacije s tržištem, koji je na projektu radio od 1978. godine do njegova završetka.
"Vegeta je svoj put u tisku započela klasičnim crno-bijelim oglasima. Od samih početaka "Malih tajni" objavljivali su se recepti iz emisija u 6-7 tiskovina u cijeloj bivšoj Jugoslaviji. Jednako tako su se emisije i prikazivale u 7 televizijskih studija bivše zemlje. Logički nastavak je bilo objavljivanje knjižica recepata koje bi se objavljivale svake godine u tri jezične varijante, a nakon dužeg perioda (oko 3 godine) pripremale su se knjige recepata u tvrdom uvezu koje su potrošači uvijek željno iščekivali."

A uz recepte pisali su se posebni uvodnici i priče koje je u periodu od 10-tak godina kreirala novinarka i književnica Božica Brkan.
"U uhodanu ekipu "Malih tajni..." došla sam 1990. i radila do 2000. godine. Kao tada najmlađa, zaista sam u hodu imala priliku učiti od velikih majstora svog zanata poput Ivanke Biluš i Cirile Rodé iz Podravkina Kulinarskog centra, zatim producenta Stanka Babića, sjajnih redatelja Branka Ivande i Saše Zalepugina, voditelja Olivera Mlakara, kuhara Stanka Ercega i brojnih drugih: od kamermana, kostimografa, osvjetljivača, itd. Da sam samo gledala, profitirala bih, a osobito mi je kao tekstopiscu išlo u prilog to što sam za brojna putovanja po Hrvatskoj i Europi unaprijed pripremala "priče oko..." a zatim ih, nakon često vrlo napornih istraživanja na terenu od zemljopisnih, kulturnih, gastronomskih itd., dorađivala. Kasnije sam mnogo radila i na receptima, posebice na koncepciji. I danas žalim što nam nije dana prilika koju smo neprestano tražili da umjesto 4, 5-5 minuta "Male tajne..." traju bar 15 minuta, jer je naš rad i još vidljiv rezultat takav da je svojim standardima taj kratki Vegetin "spotić" današnjim brojnim TV gastroshowovima još nedosegnut i nakon desetljeća i pol."

Kako je za finalni izgled emisije bitna i režiserska palica, tako su se tijekom godina izmjenjivali naši poznati režiseri - Angel Miladinov, koji je osmislio formu, sadržaj, izabrao Dedićevu glazbu za špicu, a ujedno je bio i prvi scenarist "Malih tajni" preko Saše Zalepugina i Branka Ivande do Zorana Margetića, koji je na projektu radio zadnje tri godine.

"Režirajući nekoliko godina 'Male tajne'' radio sam s nekim divnim ljudima u Podravkinom kulinarskom centru (Karmela, Ljiljana...), potpuno predanim svojem poslu. Uz sjajnu produkciju Telefilma, to mi je ostalo u najboljem sjećanju. Moj zadatak bio je da redizajniram emisiju i približim je mlađoj publici. U prvoj sezoni, koja je po mom mišljenju i bila najbolja, u deset emisija predstavili smo deset novih, mladih i vrhunskih kuhara (Špiček, Galvanno, Posavec, Tomšić, Štruml...). Druženje s njima u dobroj atmosferi na snimanju također ću dugo pamtiti. Moram istaknuti da su tada ''Male tajne'' imale povijesnu šansu da prestanu biti emisija za stariju generaciju i prerastu u modernu, brzu i zabavnu, a elokventnu i pametnu emisiju. Koliko god smo se mi trudili da bude tako, naša misija nije uspjela i emisija je ukinuta nakon tri sezone. Ipak, mislim da nije pretenciozno reći da je na takvom konceptu izrasla Coolinarika koju godinu poslije. Ta dva projekta bila bi potpuno kompatibilna i izvrsno bi se nadopunjavala. Šteta, ali i iskrene čestitke na velikoj godišnjici Vegete!" - rekao nam je Zoran Margetić.

Radeći i sama tri godine na projektu "Malih tajni" mogu reći kako je ovaj zahtjevan i kreativan projekt koji se pripremao i snimao više od 12 sati dnevno, jedno izuzetno radno i životno iskustvo. Ključ uspjeha je jedinstven proizvod, kompanijska vizija i predani timski rad cijele ekipe projekta. Ovo je i zahvala svima njima koji su tijekom 30-tak godina dali svoj pečat krajnjem izgledu i kvaliteti serijala.