Mi, koji živimo u umjerenim klimama, razvili smo tradiciju pića koja hlade i onih koja griju. Iz godine u godinu učimo nove okuse, kombinacije, imena.
Kuhano vino i punch sačinjavali su, do prije dvadesetak godina, jadnu grupicu pod nazivom topli zimski napici. Ako njima dodamo, dječje zimske napitke, mlijeko s medom ili šećerom, izgleda nam da govorimo o lijekovima, a ne užitcima.
Punch je uvijek bio tajanstveno piće. Iz djetinjstva se sjećam boce na kojoj je pisalo Rum Punč i tamno-crvenkaste tekućine, koja je mirisala poput sladoleda s istim imenom. Miris koji nije postojao nigdje oko mene. Cimet, klinčić, muškatni oraščić, rum, mirisi nekih drugih kontinenata i egzotičnih priča. Mnogo je različitih recepata za punch. Prvi su naziv koristili Englezi. U čaj su dodali rum i začine pa agrume i drugo voće. Isto piće na Karibima preskače čaj i zamijenjuje ga dodatnim alkoholom ili sirupom od granadine. Po našim kućama, u punchu se nađe i vina i porta i votke. Sličan punču je skandinavski glogg, ali s većim postotkom alkohola (najmanje dvije vrste) i dodatkom kardamoma.
Sva lica zimskih šalica
Kuhano vino je slijedeće na popisu klasičnih zimskih toplih napitaka. Postoji u svakoj zemlji u kojoj se pije vino i u kojoj je dovoljno hladno da ga pripremamo kao popodnevni ili večernji užitak, na skijalištima ili planinarskim kućama, a ne uz jelo.
Na svu sreću, punch i kuhano vino nemaju više monopol nad toplim napicima. Mi, koji živimo u umjerenim klimama, gdje se nose japanke isto koliko i čizme, razvili smo tradiciju pića koja hlade i onih koja griju. Iz godine u godinu učimo nove okuse, kombinacije i imena.
Svjedoci smo prave renesanse kada su u pitanju bezalkoholni topli napici.
Eggnog je topli napitak, koji dolazi iz anglosaksonskog svijeta, Kanade, Sjedinjenih Država i Engleske. Kad pročitate sastojke, pomislit ćete da se radi o pravom obroku, mlijeko, vrhnje, jaja i rum, te brojni začini, a priprema se poput slastičarske kreme. Završni rezultat je gusti mirisni napitak žućkaste boje. Mene uvijek podsjeti na jajčani liker, koji su uvijek, tko zna zašto, pile žene!? Osim alkohola, koji izgleda ostaje jednim od najjednostavnijih «grijača», svjedoci smo prave renesanse kada su u pitanju bezalkoholni topli napici.
Što se tiče «ženskih pića», kada u zimsko doba odem s prijateljicama u kafić narudžba uglavnom izgleda ovako «matcha latte sa zobenim mlijekom, chai latte s bademovim i jedan (prahistorijski!?) kapučino, ali decaf»! Nakon nekoliko minuta stol bude prekriven napitcima svih boja, pjene s različitim crtežima, estetski nenadmašan.
Zaključujem da smo poludjeli za svime što na kraju ima riječ «latte». Nedavno sam probala vanilla golden latte, zobeno mlijeko s okusom vanilije i dodatkom turmenika. Jedno od jadnijih iskustava u prošlih nekoliko godina.
Da ne zaboravim i spicy pumpkin latte, mlijeko sa začinima i bundevom, coconut s kokosovim mlijekom, caramel latte s karamelom, pistachio latte, cinnamon latte sa cimetom.
Mirisna vruća čokolada sa šlagom, odsad ima noviju verziju, koja se zove champurrado. Meksička topla čokolada, priprema s meksičkom čokoladom (ne znam koja je razlika?!) cimetom, klinčićima, vodom, mlijekom i kukuruznim brašnom, koji čini da se napitak lagano zgusne.
Ako mlijeko odnosno «latte» nije vaša omiljena namirnica, uvijek postoji čaj. Mirisni biljni, earl grey, crni čaj uz dodatke poput limuna, đumbira, meda, ruma. Jedan od mojih omiljenih vrućih napitaka je jabučni cider sa začinima. U ovom slučaju ne radi se o vinu od jabuka, pjenušavom i lagano alkoholnom piću, već o jednostavnom soku od jabuka, bez ikakvih dodataka, mutnom i neprivlačne boje, ali koji uz dodatak cimeta i klinčića postaje neodoljiv.
:(Još nema komentara