Mak je oduvijek bio tajanstvenom namirnicom. Mak iz kojeg dobivamo opijum i mak iz kojeg dobivamo makovnjaču su braća, ali rezultat njihova konzumiranja je različit!
Kada prezgodnom Jaimeu Lannisteru odsijeku desnu šaku, on, kao pravi junak, ne traži pomoć u mlijeku od maka koji bi mu smanjio bolove! Istodobno, mala buntovnica Arya Stark, uz pomoć dva gutljaja istog napitka, liječi rane u trbuhu u samo 24 sata!
Mak kombiniramo u kolače s jabukama, čokoladom, svježim sirom, orasima, ali može poslužiti i u brojnim slanim jelima.
Ima li mlijeko od maka čudotvorna svojstva ili je samo plod mašte autora Igre prijestolja, Georgea Martina, nije potrebno dodatno objašnjavati. Ako vas boli glava, posegnite za Aspirinom ili ugodnom šetnjom, a mlijeko od maka ostavite junacima fantastičnih knjiga i tv serija.
Pa ipak, ima nečega u maku, nečega što je postojalo i prije Georgea Martina! Od starijih smo negdje čuli kako se davao dojenčadi da bi lakše zaspala, manje kašljala i kako ne bi plakala dok su majke bile u polju, ili pokraj vatre, ili u staji, ili na svim onim mjestima na kojima ćete naći žene kako rade, pognute i šutljive.
Osim toga, od maka se proizvodi opijum, točnije od tekućine zarezanog bijelog maka, a od njega dalje morfij i heroin. Već je otac medicine, Hipokrat, poznavao djelovanje opijuma i koristio ga za suzbijanje bolova, straha, nesanice.
Ništa se slično neće dogoditi kad pojedemo makovnjaču. Mak koji rabimo u pripremi jela „brat“ je ovom prijašnjem, cvijet je crvene boje, malog pupoljka i kapsule. Raste na uzgojenim poljima, poput korova, i služi za inspiraciju umjetnicima, poput Klimtovih žutih, Monetovih polja maka kojim šetaju gospođice sa suncobranima i šeširićima, a van Gogh ih je volio slikati divlje na poljima, u vazama i u društvu leptira. Crveni poput krvi, simbolom su palih vojnika.
Dakle, mak koji kupujemo u vrećicama nema halucinogena i opijajuća svojstva o kojima smo pisali, vjerojatno vas neće nadahnuti da posegnete za bojama, ali njime zasigurno možete obogatiti svoju kuhinju.
Kod nas je nekakako uvriježeno da ga vežemo uz slatka jela, prekrasne kolače od maka i makovnjače, pa čak i peciva po kojima su posute crnosive sjemenkice. Sitna zrnca koja pucketaju pod zubima neke dovode do ushićenja, a neki polude kad se „zavuče među zube“.
Makovnjača je jelo ovog područja i eventualno drugih zemalja srednje Europe. Ali, mi također kombiniramo mak s jabukama, svježim sirom, orasima, čokoladom. Kako zaboraviti međimursku gibanicu ako si je barem jednom kušao? Pa mak s malinama, limunom, kokosom, narančom, rogačem, šljivama...
Međutim, s makom se mogu pripremati i brojna slana jela, može naprimjer poslužiti kao dodatak umaku za tjesteninu u kombinaciji s orasima, limunom, šafranom, tikvicama pa sve do tjestenine punjene krumpirom i začinjene makom.
Mak može zamijeniti sezam kad pečemo filet od tunjevine ili odrezak lososa, možemo ga koristiti kao omotač kod pržene piletine zajedno s krušnim mrvicama, kao dodatak rižotima pred kraj kuhanja. Postao je omiljen u raznim zdjelama sa zdravim namirnicama, u jogurtu, zobenim i drugim pahuljicama, salatama, žitaricama poput kvinoje, prosa, bulgura.
Moj je problem u bijelom svijetu bio kako samljeti mak. Bilo u koje električno pomagalo ga stavila, zrnca su izlazila upravo onakva kakva bi ušla!? Bježala su pod snagom i brzinom noževa, svrdala, miksera svakakvog tipa. A onda mi je prijateljica, draga draga prijateljica, poklonila mlinac za mak kupljen u Beogradu. Ručni, pretpotopni, koji su moja djeca gledala kao da se radi o muzejskom primjerku, ne uspijevajući pogoditi „čemu služi“! Kako On melje mak...
:(Još nema komentara