...iliti kako smo ja i kuhanje zakopali ratnu sjekiru :)
Prekrasan proljetni dan... Ja buntovna 15-godišnjakinja gledam mamu kako poha šnicle..
"Hoćeš ih probati okrenuti?" pita me mama. I ajd ne budi lijena ja prihvatim..
Tek što sam vilicom dotakla prvu šniclu, ulje me prsnulo posred čela i ostavilo sitan gotovo nevidljiv trag. Naravno, uplašila sam se kao nikada, vrisnula i rekla mami "Samo ti okreći te proklete šnicle, ja ne želim više nikada ni prići šporetu!"
Ona me pitala "Pa kako ti misliš jednoga dana kuhati svom mužu??"
"Ja mom mužu NEĆU kuhati. Udati ću se za nekog bogatog tako da me stalno vodi jesti po restoranima! VJERUJ MI da će prije svinje poletjeti nego što ću se ja opet prihvatiti kuhinje, zapamti to!" odgovorila sam joj pomalo bahato. Ništa nije odgovorila, samo se nasmijala.
I tu je bio, bar kako sam ja mislila, početak ujedno i kraj moje kulinarske "karijere". I zbilja jest, ali samo iduće 4 godine.
No, kako to obično u životu biva, moj "princ na bijelom konju" nije bio onaj supermegaultraekstrabogati tip već sasvim prosječan dečko, i ko za vraga pravi Slavonac koji obožava fino jesti... A ja se zaljubila preko ušiju. Svega par mjeseci nakon, počeli smo zajedno živjeti, a ja paničariti. Zivkala sam mamu neprestano, stalno ju pitala za svaki pa i najmanji detalj vezan za kuhanje. Smatrala sam se totalno nesposobnom i bila uvjerena da će kuhanje za mene uvijek ostati ona opasna i strašna "babaroga".
I naravno, opet sam bila u krivu. Kako je vrijeme prolazilo, malo po malo, kuhanje mi je prvo prestalo biti mrsko a onda sam jednoga dana shvatila da zapravo u njemu i uživam. Pozivi mojoj mami su se prorjedili a postupno i sasvim prestali. Nije to išlo sve baš brzo, trebalo mi je oko dvije godine da se napokon opustim i - prepustim. Usporedno s time počela sam davati svojoj mašti na volju, bez puno razmišljanja. Improvizirati, prilagođavati i jednostavno uživati.
I eto me danas tu, kuham, pečem, mijesim, pravim što god treba 🙂
Iz toga svega sam izvukla veliku pouku... zapravo dvije!
Kao prvo.. Nikad ne reci nikad...
A kao drugo... I svinje mogu poletjeti ako je neophodno!! 🙂
:(Još nema komentara