Otvoreno pismo Uredništvu coolinarike

Otvoreno pismo Uredništvu Coolinarike,

zapravo, jedno od . Sjatile se dugogodišnje razočarane članice coolke,  u koje i ja spadam (odnosno upisale su me prijateljice i hvala im) na FB, tražeći u novoformiranoj (zatvorenoj) grupi onu nekadašnju atmosferu ljubavi u čitanju i pripremi recepata, pisanju komentara te zajedništva i prijateljstva koja je coolinarika stvarala godinama.

 Prošlo vam je vrijeme – reći će mnogi. Danas je doba drukčijih siteova, gdje, kada klikneš na neki recept, iskoče barem tri reklame od kojih jedna prekrije donji dio stranice, druga počne govoriti iznad naslovnice a sa strane uskaču raznorazna piva, osiguranja i slične stvari. Jeste li savjetovali, nekadašnjem uredništvu, da ubaci pokoju reklamu, nakon što su se žalili da nemaju sredstava za osuvremenjivanje i promjenu najboljeg kuharskog sitea u našim krajevima?  U regionu – kako se to, onako, neutralno kaže , vješto izbjegavajući protekle traume i sve ostale nesreće koje su snašle naše krajeve.

Da, prošlo je vrijeme recepata koji su novost, unikatnost, zanimljivost, tradicija – ili kako već hoćete. Danas gdje god se okrenemo iskaču recepti – na svim stranicama društvenih mreža, novina i televizija. Recept ne stignemo ni pročitati – prolistamo sličice, rečeno »ah« ili »pih«, okrenemo drugi recept i slažemo ih u gomilu  (sada se to zove fileovi  i folderi) i bivamo svaki put istinski razočarani kada ih ponovno ugledamo. Zato, ništa ne znači što imamo u arhivi coolke skoro 200.000 recepata. Barem, to danas smeta. Treba izmisliti kako da imamo nekoliko tisuća kvalitetnih recepata i kako do njih doći.

A onda se pojave likovi koji postave recept za zelenu salatu (istina, ima i ulja i limuna za začinjanje, kojeg prethodno treba ocijediti), pa kupus salata (kupus, da, ima i soli), pa prepisani sadržaj neke Podravkine vrećice ... Pa desert – oguliš bananu i pojedeš. I nastane svojevrsni urenbes protesta uvrijeđenih članica koje se jako trude oko recepata – pa nešto godine i godine truda i učenja, pa majstorskih fotografija, pa raznoraznih specijaliteta sa svih strana svijeta (treba govoriti neki jezik i provesti sate na internetu), pa truda da se u svaki, čak i tradicionalni recept, unese nešto novog i svog.

Zašto ne? Odgovara Uredništvo – to su recepti za početnike. Ako živite u pustinji Kalahari dobro je da znate da postoje zelena salata i ulje, pa sol, pa vilica i nož. Legitimno.

Međutim, Myrele ovdje nisu bitne. One su zapravo metafora stvarnog stanja i jada koje se dešava na našem siteu. Da, našem – jer stvaramo ga mi, sa svojim doprinosima i dugogodišnjim radom, praćenjima, savjetima, komentarima.  Govorimo o tisućama članova – mnogi se otišli, mnogi su u fazi napuštanja ogorčeni i razočarani. Ne, zbog recepata za pannu cottu sa vrećice.   Barem, ne samo zbog toga. Od Uredništva se traži da poradi na novinama koje bi pomogle da se ova društvena mreža prilagodi promjenama koje su nastale u ovom sektoru. Od Uredništva se traži da VODI coolinariku, da osmišlja njene sadržaje, da opet postane svojevrsni medijski leader  na području zdrave prehrane i kvalitetnih recepata. Od Uredništva se traži da pokuša naći formulu napuštanja ideje društvene mreže na kojoj svatko može pisati i zagađivati prostor – taj prostor mora biti kontrola kvalitete sadržaja i poštovanja prema članovima koji se veoma trude da daju svoj doprinos u stvaranju te kvalitete.

Trenutno stanje na coolki, okarakterizirano je kao – eutanazija. Pustimo da Myrele dokrajče mrežu ili da ne čineći ništa, propada do daljnjega.  Šteta je, dragi prijatelji. Tako je lako uništiti a tako je teško graditi ! U vašim rukama nalazi se veliko bogatstvo – budite vizionari kao što  je nekadašnje Uredništvo bilo. Vama je mnogo, mnogo teže. Ali, isplatit će se i i vama, i matičnoj firmi i svima nama.

S poštovanjem,

Damira Skansi

P. S. Nije istina da reklame moraju izgledati baš na ovaj način. Pratimo i druge velike svjetske siteove – ne dobijamo tikove od njih