Aronija

Opis i podrijetlo

Aroniju kao hranu i lijek prvi su počeli upotrebljavati sjevernoamerički Indijanci. Navodno su je sušili i upotrebljavali za zimske pogače. Kako plodovi aronije dugo vremena ostaju na grmu i ne kvare se, Indijanci su se hranili njime, plodove su sušili i mljeli te miješali sa životinjskom mašću i osušenim mesom.

Sušeni plodovi aronije bili su hrana za zimu te lijek protiv želučanih i crijevnih tegoba. Osim zrelih plodova, sjevernoamerički Indijanci su kao lijek upotrebljavali i listove i koru aronije. Ljeti su sušili listove i koru, pripremali su čaj, koji su koristili kao sredstvo za zaustavljanje krvarenja iz rana.

U Europu je stigla iz istočnog dijela Sjeverne Amerike i privukla pažnju zbog svoje ljepote, jer su njeni bijeli cvjetovi jedni od najljepših cvjetova grmolikih biljaka.

Aronija je rod listopadnih grmova koji se sastoji od dviju vrsta podrijetlom s istoka Sjeverne Amerike. Drvo aronije naraste najčešće 1-6 m, bujnog je rasta, a ljudi je rezidbom oblikuju kao manje drvo. Najčešće obitava u vlažnim šumama i močvarama. Zbog visokog stupnja otpornosti na mraz zimu izdrži i do -47 °C
i zato je mnogi nazivaju sibirska borovnica.

Tri su vrste koje se prvenstveno razlikuju po boji, pa imate plodove crvenih bobica, plodove tamnih, gotovo crnih bobica i ljubičastoplodnu aroniju, a sve tri vrste imaju kiseli i trpki okus. Također je otporna i na sušu, kukce, zagađenja i bolesti. Listovi aronije su jednostavni, poredani naizmjenično. Cvjetovi su mali, a plodovi su bobice. Bobice nisu jestive svježe jer su gorka okusa (osim crvenoplodne aronije), ali se često koriste u pripremi vina, džema, čaja, sirupa, kompota, likera, itd. Također se koriste kao začin i boja u pićima i jogurtima.

Džem od aronije vrlo će lijepo pristajati s pečenom divljači.

Energetska i nutritivna vrijednost

Energetska vrijednost 100g svježe aronije iznosi 47 kcal/196,2 kJ. Od toga sadrži 9,6% ugljikohidrata, 1,4% proteina i 0,5% masti. Od minerala aronija sadrži kalcij (30 mg što čini 4% RDA), željezo (0,62 mg što čini 4,5% RDA), magnezij (20 mg što čini 5,3% RDA), cink (0,53 mg što čini 5,3% RDA) i mangan (0,65 mg što čini 32,5%). Od vitamina aronija sadrži vitamin C (21 mg što čini 26,3% RDA), folnu kiselinu (15 mcg što čini 7,5% RDA), vitamin E (1,2mg što čini 10%RDA) i vitamin K (20 mcg što čini 27%RDA). Od ostalih nutrijenata aronija na 100 g sadrži značajan udio vlakana 5,3 g, beta-karoten 128 mcg i lutein-zeaksantin 118 mcg, antocijanine 1480 mg te proantocijanine 664 mg.

Ljekovitost

Male bobice aronije prava su riznica fitonutrijenata sa snažim antioksidativnim djelovanjem. Većina fitonutrijenata nalazi se u kožici bobice. Pojedini izvori navode da pokazuje najjače svojstvo u usporedbi s ostalim bobičastim voćem. Da ponovimo, unošenjem hrane bogate antioksidativnim sastojcima štiti se organizam od štetnog djelovanja slobodnih radikala koji mogu uzrokovati i ozbiljne bolesti poput raka, upala, neuroloških poremećaja, dijabetesa, ubrzanog starenja i sl.

Aroniju kao hranu i lijek prvi su počeli upotrebljavati sjevernoamerički Indijanci.

Redovitom konzumacijom aronije doprinosi se smanjenju rizika od simptoma metaboličkog sindroma, također doprinosi reduciranju kolesterola i snižavanju visokog tlaka.

Neki od drugih aktivnih sastojaka u ovom voću štite od makularne degeneracije očiju filtrirajući UV zrake.

Aronija je i dobar izvor vlakana koja imaju izrazito pozitivno djelovanje na zdravlje organizma, potvrđeno brojnim znanstvenim ispitivanjima. Vlakna doprinose duljem osjećaju sitosti, potiču probavu, pomažu u ravnoteži razine glukoze u krvi i sudjeluju u procesima snižavanja kolesterola.

Kupovanje i čuvanje

Plodove aronije možete kupiti u svježem stanju na zelenoj tržnici ili trgovinama zdrave hrane. Kod nas aronija cvate krajem travnja, a dozrijeva u kolovozu i rujnu, ali još sljedeća dva mjeseca ostaje na stablima, pa ju je tijekom listopada pa čak i studenog još moguće kupiti u manjem obimu.
Kad ju kupite, držite je u hladnjaku nekoliko tjedana, a najbolje u posebnim posudama s poklopcem kako bi plodovima sačuvali svježinu.

U svijetu je sve veća proizvodnja aronije koju neposredno nakon branja zamrzavaju i takvu imaju na tržištu tijekom dvanaest mjeseci.
Kod nas na tržištu ima sušenih bobica aronije, sokova, džemova i čajeva od aronije. Bobice aronije možete najjednostavnije posušiti, da bi ih mogli koristiti u mjesecima kada nema svježe. Sušene možete čuvati na tamnom i suhom mjestu, u staklenim posudama s poklopcem ili celofanskim vrećicama do godinu dana.
Tijekom čuvanja bobice gube svoja bogata svojstva i aromu.

Bobice aronije prava su riznica fitonutrijenata sa snažim antioksidativnim djelovanjem.

Priprema jela s aronijom

Plodove aronije najbolje je konzumirati sirove, no zbog trpko-kiselog okusa nisu svakome prihvatljive. Možete ih konzumirati u svježim salatama sa salatnim dresinzima koji će ublažiti prisutnost trpkosti i kiselosti aronije. Salatni dresing uz dodatak meda, ribane jabuke, jabučnog octa, maslinova ulja, soli i papra, a po želji i češnjaka neutralizirat će neugodu konzumiranja svježe aronije u salati.

Možete u tako pripremljeni dresing dodati bobica aronije, promiješati i potom začiniti vama željenu sezonsku salatu od lisnatog i korjenastog povrća. Aronija se najbolje snalazi u sokovima, kompotima i džemovima bilo da je sama ili u kombinaciji s drugim voćem. Džem od aronije vrlo će vam lijepo pristajati s pečenom ili pirjanom divljači, onako kako obično poslužujete džem od brusnica. Bobice aronije prirodan su izvor boje u prehrambenoj industriji, no od njih možete proizvesti vino i liker, a sušene dodati u kobasice i salame. Najlakše ćete pripremiti čaj i guštati, bilo da je vrući s medom ili hladni s ledom.