Rabarbara

Opis i podrijetlo

Rabarbara pripada rodu Rheum i porodici Polygonaceae. Višegodišnja je biljka koja raste iz kratkog i debelog rizoma. Ima velike trokutaste listove s dugim i mesnatim peteljkama. Mali cvjetovi su grupirani u blijedozeleni do ružičastocrveni cvat.

S obzirom da su listovi otrovni, u prehrani se koriste stabljike.

Energetska i nutritivna vrijednost

Energetska vrijednost 100 g svježe rabarbare iznosi 21 kcal/88 kJ. Od toga sadrži 4,5% ugljikohidrata, 0,9% proteina i 0,2% masti.

Kuhanu protisnutu rabarbaru možete dodati sladoledu, , i voćnim kremama.

Od minerala u rabarbari se nalaze kalcij (86 mg što čini 11% RDA), željezo (0,2 mg što čini 2% RDA), magnezij (12 mg što čini 3% RDA), fosfor (14 mg što čini 2% RDA), bakar (0,02 mg što čini 2% RDA) i mangan (0,2 mg što čini 10% RDA).

Od vitamina rabarbara sadrži vitamin C (8 mg što čini 10% RDA), tiamin (0,02 mg što čini 2% RDA), niacin (0,3 mg što čini 2% RDA), vitamin B6 (0,02 mg što čini 2% RDA), vitamin K (30 mcg što čini 10% RDA) i vitamin E (0,27 mg što čini 2% RDA).
Od ostalih nutrijenata rabarbara na 100 g svježeg ploda sadrži vlakana 1,8 g i karotenoide lutein+zeaksantin (170 mcg).

Ljekovitost

Rabarbara se u medicinske svrhe koristi od davnina, stoga je i danas predmet mnogih znanstvenih studija. Za ljekovite pripravke koriste se podanci, listovi se izbjegavaju jer su otrovni. Ljekovito djelovanje rabarbare je vrlo široko.

Znanstvenici s Državnog sveučilišta u Singapuru ispitivali su djelovanje nekoliko fitokemikalija u rabarbari za koje je utvrđeno da imaju raznoliko biodjelovanje. Određeni spojevi djeluju inhibirajuće na razvoj stanica raka. Zahvaljujući tim spojevima rabarbara pomaže kod oporavka pacijenta nakon teških operacija tumora želuca, s obzirom da ublažavaju upalne procese, obnavljaju pokretljivost gastrointestinalnog sustava, a i nutritivno obogaćuju prehranu. Znanstvenici su utvrdili da se antikancerogena svojstva najbolje iskoriste kod pečene rabarbare.

Svježi podanci su značajan izvor vlakana o kojima se u današnje vrijeme dosta zna jer imaju vrlo ljekovito djelovanje na organizam. Poznato je da pozitivno djeluju na reguliranje prehrane, otkriveno je da ovisno o dozi rabarbara može regulirati probavu dvostruko, veće količine pospješuju stolicu, a manje količine djeluju na zatvaranje što pomaže u slučaju proljeva. Vlakna stvaraju osjećaj sitosti, što dovodi do smanjenja apetita te mogu pripomoći kod regulacije tjelesne težine. Nadalje, snižavaju kolesterol u krvi te na taj način smanjuju rizik od pojave srčanih bolesti. Uravnotežuju razinu glukoze u krvi čime se smanjuje mogućnost oboljenja od dijabetesa.

Kod pojave žgaravice preporučuje se konzumiranje hladnih stabljika. Rabarbara ima i antibakterijska svojstva, primijenjena na koži u obliku paste, a neki izvori tvrde da može inhibirati Staphylococcus aureus te da ima protualergijska svojstva.

Kupovanje i čuvanje

Prilikom kupnje birajte hrskave, trokutaste, čvrste stabljike koje izgledaju svježe i koje puštaju sok kada se stabljika slomi. Ako na vrhovima stabljika ima i dijelova listova, oni trebaju izgledati svježe. Ako je zimska iz staklenika, može biti mekih, nježnih i blagih peteljki. Boja rabarbare varira od ružičaste, svijetloružičaste do svijetlozelene. Boje zavise o vrsti i uzgoju rabarbare. Ružičaste su stabljike puno popularnije među potrošačima.

Rabarbaru je najbolje potrošiti dva do tri dana nakon kupnje, a čuvajte je na dnu hladnjaka u plastičnoj vrećici. Za duže čuvanje skratite stabljike, kratko blanširajte u kipućoj vodi, ohladite u ledenoj vodi, posušite, zamrznite zapakiranu u plastičnim vrećicama i čuvajte do šest mjeseci.

Priprema jela s rabarbarom

Prije pripreme, svježu rabarbaru temeljito operite, a zatim ako ima na dijelovima stabljike žilave kože, po potrebi je skinite nožićem za čišćenje povrća.
Zbog velike kiselosti ovog povrća nije preporučljiva priprema u metalnom posuđu ako nije presvučeno - eloksirano nekom caklinom.

Stabljike rabarbare režite na komadiće dva do tri centimetra dužine, a zatim ih kuhajte dok ne postanu mekane. Kuhajte u malo vode koju možete zasladiti s malo meda ili šećera.

Znanstvenici su utvrdili da se antikancerogena svojstva najbolje iskoriste kod pečene rabarbare.

Rabarbara se koristi kod pripreme peciva, salata, juha, umaka, riže na mlijeku ili mliječnog grisa, pita i savijača, kompota, marmelada i džemova pa čak i kod proizvodnje vina.

Neobična, ali ukusna je salata sa šparogama i rikulom ili pikantna salata sa slatkim mahunama. Salati ili carpacciu sa lososom daje kiselost i potrebnu svježinu, a cocktail salati od grdobine i plodova mora daje i notu ekstravagancije.

Rabarbara se koristi u pikantnim umacima sa svinjetinom, janjetinom i patkom. Njena oštra kiselost odlično se uklapa s plavom masnijom ribom kao što je skuša.

Sitno narezana rabarbara je odlično punilo za pite, a naročito u kombinaciji s bananom, no očarat će vas i pita s prokuhanim jagodama i rabarbarom svojom punoćom okusa i predivnim mirisom. Kuhanu protisnutu rabarbaru možete dodati sladoledu, mousseu, sorbetu i voćnim kremama.

Rabarbaru se može dodati manjem kuglofu umjesto grožđica, a kada je pečen, premažite ga voćnom marmeladom s rabarbarom, dobro pospite kokosovim brašnom i lagano prelijte sirupom od kuhane rabarbare. Bit će lijepe boje i predivnog okusa. Isprobajte komadiće fine slatko-kisele kuhane rabarbare u fondiju od tamne čokolade, a još bolje u duetu s mirisnim jagodama.