Rafijoli su tradicionalni kolač koji se peče u imotskim kućama o velikim blagdanima ili svečanostima. Mogu dugo stajati i drže svježinu, no njihova finoća je glavni razlog da nema baš puno stajanja, odmah se pojedu. I danas u Imotskom je običaj, kad se u selu spremaju svatovi, da svaka kuća peče kolače i nosi ih u kuću gdje je svadba. Najčešće su to upravo rafijoli, jer su fini, a nisu lako pokvarljivi. Oni ih pečene pakiraju na zlatne papirne tanjure i zamataju u celofan.
Rafijoli su tradicionalni kolač koji se peče u imotskim kućama o velikim blagdanima ili svečanostima. Mogu dugo stajati i drže svježinu, no njihova finoća je glavni razlog da nema baš puno stajanja, odmah se pojedu. I danas u Imotskom je običaj, kad se u selu spremaju svatovi, da svaka kuća peče kolače i nosi ih u kuću gdje je svadba. Najčešće su to upravo rafijoli, jer su fini, a nisu lako pokvarljivi. Oni ih pečene pakiraju na zlatne papirne tanjure i zamataju u celofan.
Sastojci
Priprema
Pjenjačom razbijte žutanjke, dodajte im šećer, mlijeko, mast i polako dodajite brašno. Ja sam dodavala brašno 3×8 žlica. Zamijesite tijesto, koje je samo malo mekše od tijesta za rezance.
Tijesto ne smije biti pretvrdo. Ostavite ga da leži sat vremena.
Za nadjev samo izmješajte sve sastojke.
Tijesto nakon ležanja premijesite i razvaljajte tanko kao za rezance.
Stavljajte nadjev u razmacima u jednom redu, preklopite, krajeve stisnite prstima i rodelom (kotačićem ) odrežite višak tijesta.
Nažalost, nisam slikala postupak oblikovanja, ali sve je isto kao i ovome receptu pod točkom 3.
Složite ih u pleh prekriven papirom za pečenje, svaki rafijol probušite iglicom, da zrak kod pečenja može izaći van.
Ja ih pečem na 150° C. Pecite na laganoj vatri, dok lagano porumene. Krajevi moraju biti rumeni, a nikako izgoreni.
Kad su pečeni, premažite ih rakijom i uvaljajte u kristal šećer.
Posluživanje
Ima recepata i recepata za imotske rafijole (naravno, ja znam da se drugdje kaže rafioli, ali u Imotskom se kaže rafiJoli, pa sam zato tako i pisala!), ali samo su jedni oni moje strine Ančice. Nisu ni slični, osim oblikom, svima drugima, odlikuje ih tijesto tanko kao papir i puno file, a oblikom su manji od klasičnih. Na okupljanju u Velikoj ja sam ih donijela i eto, obećala sam dati recept pa ispunjavam obećanje. Moja djeca su ih umakala u rakiju, pa su ih ponekog malo više umočili, no isparilo je to…
U Imotskom se može kupiti i rafijole (kao i imotsku tortu ), koji su originalni gradski suvenir, te imaju markice izvorno hrvatsko i hrvatska kvaliteta
Ja najčešće svojim prijateljima kad idem u goste, umjesto kupovnih kolača ili bombonijera poklonim ovakav aranžman koji sam sama napravila!
Ovako rafijole radi TouchSun .
Hvala Milicze, uspjela sam ih u stroju istegnuti super tanko,šteta što se višak tijesta mora baciti!
Koristila sam recept susjede iz Imotskog (objavila sam ga),drugi put ću probat i vaš 🙂
65