Lemon Curd po prijine prije priji

Odmah priznajem da sam zbrljala jer kremu nisam radila na pari kuhačom kako spada, a u svoju obranu mogu reći isto što i sveti Jere: “Oprosti mi, Bože, jer sam Dalmatinac”, zanemarujući da se njegov vapaj odnosio na veliku želju za papanjem koja ga je iskušavala u pustinjačkom životu; ovako iskrenu molbu staru pišljivih 1650 godina šteta je ne primjeniti kad se god može.

Dakle, dok se u većoj posudi lagano zagrijava voda, u manjoj posudi koja se nalazi u većoj bez da dodiruje vodu one posude ispod, lagano kuhačom miješamo sve sastojke osim jaja dok se šećer i maslac ne otope. Sve vrijeme pazimo da voda ne proključa.

Umiješamo i žumanjke, jednog po jednog, pa nastavimo laganim kuhičavanjem dok se smjesa ne zalijepi za kuhaču.

Ili, bez obzira na stvarno stanje genoma, ispričamo se Bogu zbog dalmatinskih korijena, pa zaboravimo na prethodne dvije točke i sve sastojke zajedno mikserom lagano umutimo u loncu, stavimo ga na laganu vatru i miješamo pazeći da se krema ne ugruda. Gotovo je kad čujemo buć ili flop, ovisno o stripu kojeg smo čitali.

Daljnji postupak je isti za svih, pa čak i Dalmatince: vruću kremu ulijemo u toplu steriliziranu staklenku, hermetički je zatvorimo, a kad se ohladi čuvamo u hladnjaku do 3 mjeseca. Nakon otvaranja rok trajanja je 3 – 4 dana.

Limun će dati više soka ako je sobne temperature i ako ga lagano gnječeći dlanom provozamo po radnoj površini. Prihvatljivo je i trljanje ploda među dlanovima, što dođe kao vožnja u mjestu nalik onoj na kućnom biciklu.

U jednoj knjizi sam našla, a o ovome ništa ne znaju ni prijine prije prija, ni njezine prije prija, da se u kremu, kad se skine s vatre, umiješaju sjemenke i meso plodova pasiflore, Kristova cvijeta. Kako plodovi dozrijevaju negdje u kolovozu, i apartmanski turisti na moru bi ih se lako mogli dočepati.

Bjelanjke možemo spremiti za neki drugi put, ali bi bila velika pogreška ako bismo propustili rapsodiju zvanu Eton Mess.