Našeg didu Pinca treba razuvjeriti da se danas ne kuha na "starinski" način, kako se je kuhalo pred pedesetak godina. Kad dida pita tko danas kuha juhu, glavno jelo, prilog i eventualno kolač – sigurno će velik dio vas pohitati da odgovori – pa mi!
Pripremajući priču o didi Pincu, prije svega smo se slatko nasmijali, počevši već od same biografije gdje se ogradio od predugačkog pisanja, upozorivši nas na godinu rođenja. Naš specijalni dopisnik iz Velike jabuke inače živi u Zagrebu, ali barem dvaput godišnje "grah padne" tako da mora otići preko bare, odakle ga jedva dočekate da se vrati, baš kao Šime. 🙂
Ovaj "sporogoreći ruski fitilj", također znan i kao dida Dostojevski (zbog opširnih komentara ispod vaših recepata), a u Americi još zvan i kofer-fotograf ili "tata-raco", postao je naš ustrajni reporter iz New Yorka. Približio nam je život u tom velikom gradu iz nekoliko aspekata: nedostatka namirnica na koje smo navikli, božićnog ugođaja, prometnica, subotnjeg šopinga, omogućio nam je da virnemo ulaz u zoološki vrt u Brooklynu, provezemo se Brooklynskim mostom, ohladimo na Manhattnu i zelenilu usred gradske vreve.
Dida Pinac je djed kakvog biste samo mogli poželjeti. Čak ga i neki od vas doživljavaju kao vlastitog djeda. Pa on skroz iz Zagreba nosi palentu u New York da bi je mogao skuhati svojoj unučici i toliko se trudi pronaći naše namirnice kako bi skuhao domaća jela u toj stranoj zemlji. Pa i da fratri padaju, nije ga briga, samo da može uživati sa svojom premedenom unukom Avom Elizabeth. Nažalost, za to vrijeme mora ostaviti najvećeg ljubitelja svoje kuhinje, unuka Kaleba, u Zagrebu.
Osim što je romantičar, po horoskopu je lav, a njima je najstrože zabranjeno ne jesti meso i on se toga izričito drži. Tome u prilog govori da si je kod Arašića naručio jedan pendrek na štapu, a kakve su bile posljedice nakon što su se proveselili, prosudite sami. 🙂
Ni ne znajući postao je "vremenski stroj" koji ljude vraća u prošlost. Dida nudi recepte koji nisu zaslužili da odu u penziju, dok vaše rado stavlja kod sebe u probnu proizvodnju. U njega ćete pronaći klasike od recepata kao što su faširani šnicli, pileći paprikaš, bućnica, ciganski odrezak, mahune čušpajz, pohane tikvice, cvečkn knedle, a čemu sve mogu poslužiti knedle od kruha nadamo se da nije i osobno isprobao? Ajnpren juha nekoć mu je izlazila na uši van, ali ju je s vremenom zavolio, a tu je i recept star preko 100 godina te jedan odličan sa starim kruhom Njima vas odvodi u djetinjstvo, nudi našu zaboravljenu starinsku hranu kojoj se rado vraćate, recepte za svaku priliku.
Svakako moramo izdvojiti i jela koja on naprosto obožava – pri spremanju sataraša ne odustaje od tradicije kakvu drži još od svoje bake, grah šalata nezamjenjiva je u njegovoj prehrani i kuhinji, flekice s kupusom kod njega nitko u obitelji ne voli, ali on ih gricka pomalo po cijeli dan. Osim toga dida je i jajoljubac, neće odbaciti ni dobar stari grenadir marš, a za pravi gulaš ne smeta mu niti 45 na suncu.
Kako je dida Pinac penzioner i dobro pazi na svoje lipe, nastoji nam približiti što jeftinije, zdrave i dobre ručkove. No osim cjenovno pristupačnih, ima on i onih kojima ćete se moći počastiti kad dobijete na lutriji. U Uredništvu smatramo da za sad nećemo uvoditi rubriku jeftinih recepata, ima ih kod dide dovoljno. 🙂 No valute na stranu, svejedno nas poziva i na izlet u daleke krajeve, vodi po svijetu donoseći i sa sobom i neke iz Amerike, npr. farmerski gulaš iz Denvera ili primjerice tuniski janjeći gulaš (koji može biti i jako papren, ali samo zbog cijene nekih zamjenskih sastojaka). Ima ih i iz bliže nam okolice, a što se tiče točnosti sastojaka, ima on svoje preferencije (tanka slavonska ljuta kobasica), no ako nema baš onih koje on voli, "za silu vrag i muhe pojede".
On jednako uspješno kiseli krastavce, peče pekmez, a kad ste mu dokazali da za pečenje šparoga nije potrebno imati najmanje Poljoprivredno-kulinarski fakultet, odmah si ih je predbilježio za isprobavanje. U Americi su šparoge jeftinije nego tu, a cijela stvar mu se učinila jednostavnija nego naučiti kartati belu. Poželite li komentirati njegov recept, pa kod dide nema problema – neko voli popa, neko popadiju :), dok je kod njega malo obrnut slučaj: dok komentira vaše, on sve malo prilagođava ili - kako bi se reklo - tjera vodu na svoj mlin. 🙂 Uvodi su mu uvijek sa stilom, a njegova preporuka je - morate probati, vjerujte, božanstveno je, od dida Pinca je! 🙂 Tu svakako mislimo na Teleću koljenicu pod pekom, Tiropitu, Pohane punjene paprike, Pileći složenac, Mljeveno meso s jogurtom... Ma pozivamo i vas da sami pročešljate njegove recepte.
Na Coolinarici prezentira ono što je napravio i probao, nudi vama da i vi isprobate, i samo traži malo razumijevanja za tuđi trud. Prihvaća da se svaki recept može mijenjati prema osobnim afinitetima, ali preporučuje najprije probati original, a onda mijenjati. Svoje kulinarske uspjehe ponosno prezentira troznamenkastom brojkom na vagi.
Naravno da ga moramo pohvaliti i za njegova nastojanja da uistinu shvati ovu tehnologiju novog doba, pa unatoč činjenici "da nije baš u dobrim odnosima s ovom napravom od kompjutera, a osim toga malo ga "pere" i skleroza, a ni leta nisu baš za baciti" 🙂 njegov doprinos ovim stranicama zbilja nije zanemariv. Dokaz tome je i službena objava 500-tog recepta, nad čime se uistinu zamislio, ni ne sluteći da ih zapravo toliko zna. No za sve što još nije naučio, do stote ima vremena!
I na kraju tek didin savjet kako doživjeti stotu: samo se treba družiti s mladima i najdražima, na prvom mjestu su to unuci i unučice, jer oni su njegova životna transfuzija. Kad bi ga njegov vremenski stroj mogao slati u budućnost, gdje bi mu bio kraj... Ovako mu je budućnost na Coolinarici, s njemu dragim članovima i njihovim receptima, jer dok je oko nas sve tako tmurno, jedino mu Coolka ostaje da ogoli dušu, a molitva da mu se ne raspukne trbuh.
Ljubi vas sve dida Pinac puna trbuha!
:(Još nema komentara