Čaj i beba ! ... ?!?

Čaj je u pravilu prerađeno lišće biljke čajevca (lat. Camelia sinensis). Međutim, popularno se čajem smatraju napici pripravljeni od raznovrsnih biljaka i plodova ljekovitih svojstava te je upravo taj napitak često početak dohrane dojenčadi.

Budući da znanstveno i medicinski učinci čaja na zdravlje dojenčadi i djece nisu dokazani, postavlja se pitanje je li čaj siguran i koji čaj u koje vrijeme odabrati.

Vrijeme uvođenja čaja u prehranu dojenčadi, kao i uvođenje krutih namirnica, ne preporučuje se prije navršenog 4. mjeseca života, a kao prvi najbolje je izabrati čaj pripravljen od sušenih voćnih/cvjetnih plodova (šipak, hibiskus, jabuka) te izbjegavati mješavine čajeva (zbog dodanih aroma i boja koje mogu izazvati alergijsku reakciju).

Bitno je znati na koji se način priprema čaj za dojenčad i djecu:

• čaj se uvijek priprema s prokuhanom vodom
• vrijeme držanja čaja u vodi treba prepoloviti (skratiti na pola od preporučenog vremena pripreme)
• temperatura čaja ne smije prelaziti uobičajenu temperaturu dječjeg obroka (26–36 ^oC)
• zaslađivanje čaja načelno se ne preporučuje, no za djecu stariju od godinu dana dovoljno je u šalicu čaja dodati tek ½ žličice meda ili šećera

Pozitivne strane čaja uvelike su poznate, a uključuju visok sadržaj različitih antioksidansa i antimikrobno djelovanje. S druge strane čajevi imaju i nepoželjne učinke, od kojih je najpoznatije ometanje apsorpcije željeza i pojava mogućih alergijskih reakcija.

Šipak (lat. Rosa canina) i hibiskus (lat. Hibiscus) pripadaju vrsti cvijeća. Naime, šipak spada u porodicu ruža, a hibiskus spada u porodicu orhideja. To su dvije najpoznatije biljke za pripremu biljnih napitaka i osnova mnogih drugih čajeva. Daju napitke izrazito crvene boje, kiselkastog okusa i blagog cvjetnog mirisa. Ti čajevi odlikuju se iznimnim bogatstvom antioksidansa – flavonoidima i vitaminom C. Obje biljke sadrže visok sadržaj željeza i ostalih minerala, primjerice kalij i magnezij, zbog čega im se pripisuju medicinska svojstva, kao što su uklanjanje umora i slabokrvnosti.

Voćni čajevi vrlo su popularan izbor: zimi za grijanje i okrjepu, a  ljeti kao rehidracijski i osvježavajući napitak. Baza voćnih čajeva uvijek je ista, a čini ju kombinacija šipka i hibiskusa kojoj je dodan osušen plod neke voćke. Budući da su sastav i korist šipka i hibiskusa poznati, takvi napici dobivaju dodatna svojstva specifična za voće. Poznati su čajevi od jabuke, naranče, brusnice, limuna i šumskog voća.

Rooibos (lat. Aspalathus linearis), čaj crvenog grma raste samo u Africi. Kao i šipak i hibiskus, čaj rooibos ne sadrži tein. Iznimno je bogat flavonoidima i vitaminom C te mineralima, od kojih je značajnije spomenuti magnezij, kalij i kalcij. Preporučuje se trudnicama i dojiljama jer jača imunitet, smiruje te blagotvorno djeluje na plod, a u dojenčadi i male djece pomaže pri ublažavanju grčeva.

Kamilica (lat. Matricaria recutita) i menta (lat. Mentha longifolia) često su poznate kao narodni „lijekovi za sve“. Blagotvorno djelovanje kamilice pomaže kod brojnih tegoba: od kolika, grčeva i zatvora do visoke tjelesne temperature, a djelovanje mente više je orijentirano na ublažavanje tegoba probavnog sustava. Oba čaja djeluju smirujuće, a djeci ih se preporučuje davati razblažene i nezaslađene, najbolje prije spavanja.

Komorač (lat. Foeniculum vulgare) je izrazito ljekovita biljka poznata još iz doba antike. Njezina ljekovita svojstva vežu se za probavne probleme kao što su nadutost i grčenje želuca i crijeva. Osim toga komorač je izvrstan izvor kalija i beta-karotena. Bitno je napomenuti da se zbog svog laksativnog učinka ne preporučuje kod djece koja imaju proljev.

Navedeni čajevi preporučuju se s obzirom na različite tegobe, no mnogi čajevi visoke nutritivne vrijednosti te jakih ljekovitih svojstava ne preporučuju se u dojenačkoj i dječjoj dobi. Takvi su primjeri različitih biljaka ljekovitih svojstava:

Sljez (lat. Althaea officinalis), njegova izvrsnost povezana je upravo s njegovim svojstvom da ublažava različite oblike upale, posebice sluznice, zbog čega je često glavni sastojak sirupa za kašalj. Osim toga, u svom sastavu sadrži salicilnu kiselinu (prirodna preteča aspirina), koja smanjuje glavobolju i bol u mišićima. U stara vremena služio je kao lijek za probavne poremećaje, jačanje probavnog sustava i kao diuretik. Zbog tako širokog djelovanja ne preporučuje se davati dojenčadi, a maloj djeci daje se samo u akutnim stanjima, naravno razrijeđen.

Čajevac (lat. Camelia sinensis) poznatiji kao crni, zeleni, žuti i bijeli čaj. Svi ti čajevi razlikuju se s obzirom na vrijeme branja, način branja i obrade lišća te time dobivaju različita specifična svojstva. Bitno je napomenuti da čajevac u svom sastavu uz široku i bogatu paletu antioksidansa sadrži i tein. Količina antioksidansa i teina ovisi o preradi lišća i opada s bojom čaja (najviše ih ima u crnim čajevima, zatim zelenim, žutim i konačno najmanje u bijelim). Iako čajevac ima niz pozitivnih učinaka na zdravlje, upravo se zbog visokih koncentracija polifenola i teina ne preporučuje u dojenačkoj i dječjoj dobi. Visoke koncentracije polifenola ometaju apsorpciju željeza, a tein povisuje krvni tlak i budnost.

Zaključno, važno je zapamtiti da nisu svi čajevi sigurni za djecu. Kamilica djeluje blago i najčešće ne uzrokuje nikakve probleme, međutim neke biljne vrste mogu biti opasne. Osim toga važno je znati pripremiti čaj te je bitno čitati upute i držati se preporuka danih za dojenčad i djecu. Ako se dojenčetu ili djetetu odluči dati čajeve u cilju liječenja ili ublažavanja zdravstvenih problema, bitno je posavjetovati se s pedijatrom ili farmaceutom.

Tena Niseteo, dipl. ing. preh. teh.
klinička dijetetičarka/nutricionistica
Klinika za dječje bolesti Zagreb