Datulje su od doba Mezopotamije pa sve do naših dana, zaslađivale jutra, pomagale oporavak, obogaćivale okus jela, označavale dobrodošlicu i sve praznike.
Slatke i ljepljive, datulje su prirodni zaslađivači, koji prate razvoj ljudskog roda od samih početaka civilizacije. Povijesni dokumenti nam otkrivaju da su, uz jabuke i smokve, bile poznate prije osam tisuća godina.
Datulje rastu na stablu, Phoenix Dactylifera, koje se uzgaja u pojasu koji ide od Sjeverne Afrike preko Bliskog Istoka do Arapskog poluotoka i zemalja Srednjeg Istoka, poput dijelova Iraka i Irana.
Jednostavna je podjela datulja na temelju količine vlage u plodu na svježe, polusvježe i suhe.
«Stablo života» česti je naziv za palmu koja među svojim lepezastim lišćem skriva grozdove slatkih plodova. Dio je našeg kolektivnog poimanja «fatemorgane», spasonosne oaze usred pustinje, koja u sjeni palmi pruža odmor i okrijepu u obliku datulja. Odista, radi se o pravim pravcatim energetskim bombama.
Pošto se uzgajaju od pamtivijeka, i to na izrazito raširanom teritoriju, danas je nemoguće utvrditi točan broj sorti. Jednostavna je podjela na temelju količine vlage u plodu na svježe, polusvježe i suhe. Određeni tipovi najbolje daju dok su svježi, a neki su namjenjeni prvenstveno sušenju.
Prošle zime sam imala priliku putovati Omanom i Arapskim Emiratima, te naučila puno toga o ovim čudesnim plodovima. U dućanima, kućama, hotelima, još će vas na ulazu ponuditi datuljama i kavom.
Za stanovnike Arapskog poluotoka, one su svetinja. Berba, koja se obavlja u kasno ljeto ili ranu jesen, razlogom je za velika obiteljska okupljanja. Veliki dio obranih plodova odvaja se za pravljenje sirupa ili meda od datulja.
Sirup je gust, boje tamnog jantara, a okus mu je identičan okusu datulje. Služi kao uobičajni zaslađivač, ali i kao dodatak brojnim slanim jelima i pekarskim proizvodima.
Nekoliko je najraširenijih sorti datulja, koje se razlikuju po razdoblju berbe, količini vlage, boji i okusu.
Najpoznatija i najrasprostranjenija na svijetu je medjool. Velika, mesnata, tanke korice, koštice koja se lako odvaja od ploda, okusa karamela, bere se dok još nije potpuno zrela. Medjool je zvijezda među datuljama. Savršena je za punjenja poput kokosa, badema, pistacija.
«Kraljica datulja» ili deglet noor izuzetno je slatka. Raste u Sjevernoj Africi i spada u kategoriju polusvježih datulja. Često se koristi u pripremi tajina od piletine i povrća, te u slatkim jelima.
Sukkari je vrsta svježih datulja, koje su toliko mekane da se tope u ustima. Malene su, smeđe, pokrivene svjetlom kožicom.
Iz iranskog grada Kermana stiže datulja mazafati, srednje veličine i izrazito tamne boje, koja se također konzumira svježa, jer je, zbog velike količine vode, neprikladna za sušenje. Idealan je izbor za snack, još bolje ako je napunimo sirom ili orasima.
Mabroom je dugoljasta i tvrđa datulja, koje se ostavlja na stablu dok se potpuno ne osuše. Pulpa je gumasta, te nije izrazito slatka. Uzgaja se na arapskom poluotoku, te je uglavnom skuplja od ostalih sorti.
«Datulja za kruh», naziv je za thoory, kasnu datulju, koja raste u Alžiru. Koristi se kao dodatak kod pravljenja kruha i kolača. Okruglog je oblika i svjetle boje, pulpe mekane i okusa preprženog orašastog voća.
Prirodni bomboni, osim u kolačima, možemo ih koristiti u brojnim slanim jelima s mesom ili ribom, rižom, salatom.
U Omanu sam naučila da nema ništa slađe od početka dana s kavom u jednoj ruci i datuljom u drugoj.
:(Još nema komentara