U međuvremenu, generacija mladih chefova je rasla, putovala, jela i kuhala. Ali prvenstveno se učila marketingu. Danas je London jedno od gastronomskih središta svijeta, "meka" kojoj teži svaki ambiciozniji mladi chef.
Današnja britanska gastro renesansa ne bi postojala bez Marca Pierre Whitea.
Po majci Talijan, karizmatičan i talentiran, uspio je krajem 80-tih godina u dotad nemogućem pothvatu, pretvoriti dosadne londonske restorane u nezaboravno iskustvo.
Kontroverzan, tanak na živcima, ali jednako kreativan, već s 33 godine postaje najmlađim engleskim chefom ovjekovječenim s tri Michellinove zvjezdice (ako to još nekome nešto znači?!). Temeljena na klasičnoj francuskoj kuhinji, njegova je nouvelle cuisine u najklasičnijoj formi.
Manijakalno vezan za detalje, na menijima njegovih jela bili su naznačeni datumi kada su nastali. Ali, što je još važnije, White će ostati zapamćen kao predvodnik horde enfant terrible engleske gastro scene. U njegovim kuhinjama su "odrasli" Gordon Ramsay, Heston Blumenthal, Jean Cristophe Novelli, Eric Chavot, Matt Tebbutt. Dugokos, s cigaretom zalijepljenom za donju usnu, ironičnog osmijeha, s pregačom na bijelo-crne pruge, White je također prva kuharska "rock zvijezda".
Kad je odlučio okačiti kuhaču za čavao, organizirao je na Badnju večer 1999. svoju posljednju večeru u Oak Room londonskog hotela Meridien.
Bila je to nemilosrdna borba za posljednje slobodno mjesto za stolom.
Danas njegovo ime vrijedi preko 100 milijuna eura na burzi. White je prvi koji je kuharski talent, uz pomoć masovnih medija, uspio pretvoriti u milijunski biznis.
Danas je London jedno od gastronomskih središta svijeta, "meka" kojoj teži svaki ambiciozniji mladi .
Ne treba, međutim, zaboraviti da su se istovremeno s Whiteovim počecima, u London doselili novi bogataši s istoka, juga i još istoka, željni novih iskustava. Naravno i gastronomskih. Jer bez gostiju spremnih da probaju, ali prvenstveno plate, za gastro novosti ili tek savršeno pripremljen tradicionalni jorkširski puding, ne bi mogli postojati sjajni restorani i isto tako sjajni kuhari koji ih vode.
Od njegovih nasljednika najdalje je stigao povučen i šutljiv Heston Blumenthal. Naime, njegov restoran "Fat Duck" u okolici Londona 2005. godine proglašen je najboljim restoranom na svijetu. Meni jako simpatičan, Heston, uglavnom iz razloga jer je samouk, profesionalnu iluminaciju doživio je u tinejdžerskim godinama.
Presudno je bilo putovanje u francusku Provansu. Točnije, ručak u restoranu "Oustau de Baumaniere", također samoukog Raymonda Thuiliera. Druga važna godina je 1986. kada izlazi knjiga Harolda McGeeja "On food and cooking".
Ona ga je uputila u znanstvena otkrića na polju kulinarstva, ali i potakla da istražuje ukuse povezane s našim osjetilima i sjećanjima. Obje predstavljaju temelje njegovog načina kuhanja, tzv. molekularne gastronomije.
Televizijski medij bio je presudan za uspjeh brojnih suvremenih britanskih chefova. Osim osrednjih kulinarskih sposobnosti, oni su prije svega veliki komunikatori i javne ličnosti. Nigella Lawson, kćer konzervativnog zastupnika i ministra u vladi Margharet Thatcher, Nigela Lawsona postaje svjetski poznata po svojoj televizijskoj seriji. Sve je počelo s "Nigella Bites", pa do posljednjih pojavljivanja u kult emisijama Top Chef, Iron Chef, MasterChef. Nigella je simpatična i zgodna, ali priznajmo, njezin talent za televizijski medij daleko nadmašuju njezine kulinarske sposobnosti.
Televizija je slavu donijela i "golom chefu" Jamieju Oliveru. Svojim neformalnim načinom oblačenja, govora, ali prvenstveno kuhanja, osvojio je simpatije milijuna mladih. Po prirodi revolucionar, Jamieju treba zahvaliti na osvješćivanju i promicanju kulture zdrave hrane. Njegove emisije "Food Revolution" više su učinile na poboljšanju kvalitete hrane u školskim menzama nego svi dosadašnji zakoni, liječnički savjeti i novinarski članci.
Televizijska zvijezda je i Gordon Ramsay. Međutim, za razliku od Nigelle i Jamieja, on je i "pravi kuhar", koji je već s 27 godina zaradio tri Michellinove zvjezdice. Egocentričan i željan slave, put od kuhinje do televizijskih studija nije bio dalek. Voditelj brojnih televizijskih emisija, poput Hell's Kitchen, Masterchef USA,
The F Word, Gordona karakterizira njegova odrješitost, iskrenost, koja često graniči s grubošću (da ne kažemo bezobrazlukom). Poznat kao "chef za mesoždere", uvjeren kako se dobar obrok mora sastojati od mesa, često je meta bijesa vegetarijanaca. Jednom je prilikom novinaru BBC-a povjerio kako je gostima vegetarijancima podvalio piletinu, uvjerivši ih da se radi o vegetarijanskom jelu.
:(Još nema komentara