Gruzijska priča: O jednom dječaku i vitezu u leopardovoj koži

Gruzijska priča: Ojednom dječaku i vitezuu leopardovoj koži

Glavna ulica u Tbilisiju je Avenija Rustaveli. Na kojoj možete naći kazalište Rustaveli i Institut gruzijske književnosti Shota Rustaveli. Na fasadi jedne od zgrada je veliki reljef sa likom Rustavelija. I na kraju avenije je spomenik Rustaveliju. Ispod kojeg je stanica podzemne željeznice. Imena Rustaveli.

Glavna ulica u Tbilisiju je Avenija Rustaveli. Na kojoj možete naći kazalište Rustaveli i Institut gruzijske književnosti Shota Rustaveli. Na fasadi jedne od zgrada je veliki reljef sa likom Rustavelija. I na kraju avenije je spomenik Rustaveliju. Ispod kojeg je stanica podzemne željeznice. Imena Rustaveli.

To je samo uži dio grada. Po predgrađima postoje još desetine spomenika Rustaveliju. I u svakom provincijskom gradu je spomenik istom tom Rustaveliju.

Rustaveli je gruzijski pjesnik. Iz 12. stoljeća. Napisao je ep Vitez u panterinoj koži.

Naravno riječ je ljubavnoj priči. Kroz niz pustolovina vitez se spaja sa svojom dragom. Koja mu je polusestra.

Zapravo je to mit o našoj tamnoj strani. Kod muškaraca se radi o onoj ženskoj strani. O emotivnoj i divljoj. O našem drugom ja. O našoj polusestri. Koje skrivamo u sjeni i potiskujemo. I kojeg kroz niz životnih pustolovina trebamo upoznati. I prihvatiti. I spojiti se u cjelovito jedno.

U starogrčkoj mitologiji to je priča o Heraklu. I kao što je Heraklo nosio kao odjeću lavlju kožu, tako je vitez iz epa nosio leopardovu.

U Bibliji je to priča o Jakovu. Jakov se čitavu noć hrva sa nepoznatim čovjekom, koji je u sjeni, čiji lik ne vidi. I u niz kultura takav mit postoji i govori o nama samima, o borbi sa našom tamnom stranom. Koju kao Jakov trebamo izvući svojom borbom na svijetlo dana.

I u svim gruzijskim spomenicima Rustaveliju i njegovom epu provlači se ta borba. Hrvanje. Čovjeka i pantere. Njega i njegove divlje strane. I u svakom spomeniku se vidi ta ravnoteža u borbi. Koja je ujedno i konačni cilj te borbe. Uravnoteženost. Muško i žensko. Jing i jang.

Samo u jednom gradu je spomenik izrađen drugačije. Na tom spomeniku čovjek jaši na panteri. Zajašio je svoju divlju stranu. Ali bez uzdi i sedla. I čovjek misli da on upravlja njome, pokazuje joj smjer. Ali ona, njegova divlja strana, zapravo upravlja njime. I vodi ga kuda ju njena divlja priroda zove.

Grad u kojem je taj spomenik se zove Gori. U gradu je rođen jedan dječak. Čije žene su se ubijale. I koji nije došao na sprovod svojoj majci.

Dječak koji se nazvao Željezni. Na ruski Staljin.

 Najgornja slika je jedan od spomenika iz Tbilisija. Ova ovdje je iz grada Gori.

23Komentara

primaljivo zvući pogotovu loše pjesnike ..iako sam mislila na pjesnike među političarima ..vele da je povijest učiteljica života, a vidiš koliko smo ubojica pjesnika nabrojali.. jel Hitler nešto pisao majku mu ?

još dok se nije razmahao... da to bi pomoglo, najsigurnije je pjesnike eliminirati... 🙂

i Sulejman Veličanstveni je pisao poeziju, a i Neron koliko se sjećam.. jel ima koji danas da piše poeziju da ga oma utamanimo:):):)🙂