Glavna ulica u Tbilisiju je Avenija Rustaveli. Na kojoj možete naći kazalište Rustaveli i Institut gruzijske književnosti Shota Rustaveli. Na fasadi jedne od zgrada je veliki reljef sa likom Rustavelija. I na kraju avenije je spomenik Rustaveliju. Ispod kojeg je stanica podzemne željeznice. Imena Rustaveli.
Glavna ulica u Tbilisiju je Avenija Rustaveli. Na kojoj možete naći kazalište Rustaveli i Institut gruzijske književnosti Shota Rustaveli. Na fasadi jedne od zgrada je veliki reljef sa likom Rustavelija. I na kraju avenije je spomenik Rustaveliju. Ispod kojeg je stanica podzemne željeznice. Imena Rustaveli.
To je samo uži dio grada. Po predgrađima postoje još desetine spomenika Rustaveliju. I u svakom provincijskom gradu je spomenik istom tom Rustaveliju.
Rustaveli je gruzijski pjesnik. Iz 12. stoljeća. Napisao je ep Vitez u panterinoj koži.
Naravno riječ je ljubavnoj priči. Kroz niz pustolovina vitez se spaja sa svojom dragom. Koja mu je polusestra.
Zapravo je to mit o našoj tamnoj strani. Kod muškaraca se radi o onoj ženskoj strani. O emotivnoj i divljoj. O našem drugom ja. O našoj polusestri. Koje skrivamo u sjeni i potiskujemo. I kojeg kroz niz životnih pustolovina trebamo upoznati. I prihvatiti. I spojiti se u cjelovito jedno.
U starogrčkoj mitologiji to je priča o Heraklu. I kao što je Heraklo nosio kao odjeću lavlju kožu, tako je vitez iz epa nosio leopardovu.
U Bibliji je to priča o Jakovu. Jakov se čitavu noć hrva sa nepoznatim čovjekom, koji je u sjeni, čiji lik ne vidi. I u niz kultura takav mit postoji i govori o nama samima, o borbi sa našom tamnom stranom. Koju kao Jakov trebamo izvući svojom borbom na svijetlo dana.
I u svim gruzijskim spomenicima Rustaveliju i njegovom epu provlači se ta borba. Hrvanje. Čovjeka i pantere. Njega i njegove divlje strane. I u svakom spomeniku se vidi ta ravnoteža u borbi. Koja je ujedno i konačni cilj te borbe. Uravnoteženost. Muško i žensko. Jing i jang.
Samo u jednom gradu je spomenik izrađen drugačije. Na tom spomeniku čovjek jaši na panteri. Zajašio je svoju divlju stranu. Ali bez uzdi i sedla. I čovjek misli da on upravlja njome, pokazuje joj smjer. Ali ona, njegova divlja strana, zapravo upravlja njime. I vodi ga kuda ju njena divlja priroda zove.
Grad u kojem je taj spomenik se zove Gori. U gradu je rođen jedan dječak. Čije žene su se ubijale. I koji nije došao na sprovod svojoj majci.
Dječak koji se nazvao Željezni. Na ruski Staljin.
Najgornja slika je jedan od spomenika iz Tbilisija. Ova ovdje je iz grada Gori.
23Komentara