Indonezijska kuhinja je vrlo jednostavna i raznolika te pikantna i vrlo ukusna. Formirala se pod utjecajem kulinarske tradicije više stotina različitih naroda i etničkih skupina koje čine tu mnogoljudnu državu, ali i brojnih zemalja s kojima je kroz vjekove bila sudbonosno povezana.
Geografski položaj
Indonezija je otočna država u jugoistočnoj Aziji u području ekvatora. Prostire se na većem dijelu Malajskog arhipelaga, između Indokine i Australije te Indijskog i Tihog oceana. Površine je 1.922.570 km2 i obuhvaća oko 18.000 otoka, od kojih je oko 6.000 naseljenih. Najveći otoci su Sumatra, Java, Borneo, Bali, Nova Gvineja i Sulawesi. Ima oko 245 milijuna stanovnika, a glavni grad je Jakarta koji je najnaseljenije mjesto na zemlji. Prevladava tropska klima, u nizinskim su područjima temperature vrlo visoke, a u visinskim je malo hladnije. Istočni monsumi od lipnja do rujna uvjetuju sušno vrijeme, a zapadni od prosinca do ožujka uglavnom kišu.
Povijesni utjecaj
Već oko 2500 g. pr. Kr. na otocima Java i Sumatra postojale su trgovačke državice. Indonezija je od 1511. godine kolonija, najprije Portugala, a potom Engleske i Holandije. U tijeku II. svjetskog rata bila je pod okupacijom Japana. Nakon njegove kapitulacije, 1945. Indonezija je pod vodstvom Sukarna objavila nezavisnost, koja joj je priznata tek nekoliko godina kasnije nakon učestalih sukoba s Nizozemskom.
Noviju povijest Indonezije obilježila je vladavina generala Suharta. Danas je Indonezija izvoznik zemnog plina te vodeći svjetski proizvođač palminog ulja, kave, čaja i začina: klinčića, papra i muškatnog oraščića, ali i riže, soje i kikirikija.
Kuhinja sjeverne Jave poznata po vrlo začinjenim i ljutim jelima od povrća.
Karakteristike kuhinje
Baš kao što je Indonezija zemlja tisuću otoka, tako je i njena kuhinja kuhinja tisuću okusa. Formirala se pod utjecajem kulinarske tradicije više stotina različitih naroda i etničkih skupina koje čine tu mnogoljudnu državu, ali i brojnih zemalja s kojima je kroz vjekove bila sudbonosno povezana. Stoga se u indonezijskoj kuhinji prepoznaju i utjecaji susjeda te zemalja s kojima je trgovala, Kine, Indije i istočne Azije te naravno njenih kolonizatora Arapa, Portugalaca, Engleza i Nizozemaca. Među regionalnim kuhinjama posebno se ističe kuhinja Sumatre, domovine papra, u kojoj su jela toliko začinjena da se turistima u lučkom gradu Pandang nakon narudžbe najprije serviraju u malim zdjelicama kako bi provjerili da li uopće mogu podnijeti njihov papreni okus. Kuhinja otoka Jave je blažeg okusa, a najpoznatiji specijalitet je crna juha od mesa začinjena začinima na bazi soje (rawon). Specijalitet otoka Balija, kojim dominira pomalo slatkasta kuhinja te jela od svinjetine, je odojak s različitim začinima (babi guling). Regionalna Sunda kuhinja, kuhinja sjeverne Jave, poznata je po vrlo začinjenim i ljutim jelima od povrća, među kojima je i salata s umakom od kikirikija (gado-gado).
Osnove namirnice
Indonezijska kuhinja je jednostavna i raznolika te pikantna i vrlo ukusna. Bez obzira na regionalne razlike temelji se na svježim, izvornim namirnicama, riži, ribi, plodovima mora, mesu te tropskom voću, povrću i začinima. Riža (nasi) nije samo osnovna namirnica, već je i baza svih obroka, a kako se kuha na pari ili prži, posebno je aromatična i ukusna. Uz različitu morsku ribu koja se ranije u unutrašnjosti jela samo sušena i usoljena, mnoga se jela spremaju i od ribe iz brojnih potoka i poplavljenih polja. Od mesa, najomiljenija je perad te junetina i janjetina, a na Baliju i svinjetina. Meso peradi, koje je ponešto drugačije od našeg, je vrlo ukusno pa je primjerice nacionalno jelo pečeno pile ili mlada kokoš (ayam goren) prava delikatesa. U kuhinji se koristi i sve obilje tropskog voća (buah), koje se prži ili se od njega spremaju kompoti te umaci koji se poslužuju uz rižu i mesna jela. Među najomiljenijim umacima je uz onaj od kikirikija (saus kacang) i umak od manga. Mnoga se jela, kao juhe te različiti curryji spremaju i s kokosovim mlijekom (santen) te grubo nasjeckanom posušenom jezgrom kokosa (kopra). Od povrća (sayuran) vrlo je popularno korjenasto povrće (yams) koje se sprema kao slatki i običan krumpir te jednako tako svestrana manioka koji se koristi i sirova. Omiljena su i jela na bazi proizvoda od soje, tofua i tempeha. Za pripremanje jela se koristi palmino i kokosovo ulje te ulje kikirikija koje jelima daje specifičan okus.
Omiljeni začini
U Indoneziji se za pripremanje jela koristi izuzetno mnogo začina i njihovih mješavina, a omiljeni okusi su papreno, ljuto i slatko/kiselo. Od začina neizostavni su češnjak, luk, papar, čili, đumbir, klinčić, kumin, korijander, limunska trava i kurkuma, koji su osnova i brojnih mješavina među kojima je i curry. Stoga ni ne čudi što je uz posebnu tavu, vok (wadjan), najvažnije kuhinjsko pomagalo drveni ili kameni avan (ulekan ili tjobek) za začine koji se nasljeđuje te koji je bolji što se dulje upotrebljava i što jače miriše.
No, mnoga se jela spremaju ili služe s doista brojnim umacima i pastama na bazi čilija i soje. Među najomiljenijim umacima od čilija je onaj od blažih zelenih sorti (lombok hijan) te ljućih, crvenih (cabe rawit) ili sambal, ljuti umak na bazi čilija, octa i drugih začina koji se služi uz kuhano i sirovo povrće, pečeno meso te rižu. U kuhinji se koriste i mnogi začini koji se dobivaju od zrna soje, kao tauco i tahu te umak (ketcap), slani (ketcap asin) i slatki (ketcap manis). Jela se začinjavaju i palminim šećerom, tučenim sušenim ribama i rakovima (lombok), dok se za slatka jela koristi i pasta dobivena od datulja (assem).
Indonežanski obroci bazirani su na mnogo riže i povrća te malo mesa, ribe, plodova mora i piletine.
Nacionalni specijaliteti
Među najpoznatijim indonezijskim jelima jesate, marinirano i pikantno začinjeno meso ribe, junetine, janjetine, peradi ili svinjetine koje nabodeno na drvenom ili bambusovom štapiću peče na roštilju te služi s različitim umacima, ponajviše od čilija i kikirikija. Nasi goreng je jelo od pržene riže, jaja i povrća te plodova mora ili mesa, koje je omiljeno i u verziji s tjesteninom (mie ili bami goreng). Nasi campur je tradicionalno jelo od riže i povrća čiji se hladni sastojci serviraju odvojeno te miješanju za vrijeme jela. No, vjerojatno najpoznatiji specijalitet je selmantan, koje su u kolonijalno doba pod imenom rijstafel u Europu donijeli Nizozemci. Selmantan objedinjuje različita jela, juhe, sirovo povrće i umake te rižu, jela od mesa, ribe, jaja i povrća, kao i slatka jela, primjerice kolačiće od riže, servirane u obliku vrlo dekorativnog buffeta. Među specijalitetima su i doista brojne juhe te jela od mesa, ribe, voća i povrća veličine zalogaja uvaljanog u tijestu i prženog u dubokom ulju, kao i krupuk (čips od račića). Među specijalitetima je i slatko rižino vino (brem) koje se uglavnom servira hladno kao desert.
Prehrambene navike
Indonežani vole jesti i jedu često, od ranog jutra do kasno u noć. No, njihovi obroci nisu obilni, već mali, niskokalorični i zdravi. Bazirani su na mnogo riže i povrća te malo mesa, uglavnom ribe, plodova mora i piletine. Obroci su jako začinjeni jer začini osim što jela čine ukusnijima, u vlažnom podneblju pozitivno utječu i na očuvanje zdravlja. Tijekom dana uglavnom se jedu jela iz nebrojenih uličnih pokretnih kuhinja (warungs) ili brojnih restorana različitih kategorija. Zbog bogate ponude jela mnogi kod kuće uopće ne kuhaju. Inače, umijeće kuhanja prenosi se s majke na kćer, a kuha se u kasno prijepodne. Jela se ne kuhaju po receptu nego "s jezikom", odnosno, tijekom kuhanja se stalno kušaju. U Indoneziji se velika pažnja posvećuje kvaliteti namirnica, pa su dovoljno dobre samo one izvorne i svježe, kupljene na tržnici. Kako mnoge obitelji nemaju utvrđeno vrijeme za zajedničke obroke, ujutro skuhana hrana se ostavlja na stolu i jede po potrebi i pritom se ne podgrijava.
Navike za stolom
U Indoneziji nema pravila kako se jela iznose na stol te se sva hrana servira i jede istovremeno, osim voća koje dolazi na kraju. U pravilu, na stol se iznose juhe, jela od riže, povrća i mesa te dodaci i umaci, servirani u malim i velikim tanjurima i zdjelicama, a svatko se poslužuje sam. Tradicionalno se jede prstima desne ruke, pa su na stolu obavezne zdjelice s vrućom vodom i kriškama limuna ili limete za pranje. Za vrijeme jela se služi crni čaj, a među omiljenim napitcima su i ledeni čaj, kokosovo mlijeko i voćni sokovi te kava. U posebno svečanim prilikama nezaobilazno je jelo "stožac od riže", nasi trumpeng. Sastoji se od riže kuhane u kokosovom mlijeku ili na pari, u posebnom stožastom kalupu od bambusa. Riža, začinjena kurkumom, žutim začinom, servira se na sredini velikog tanjura, a okolo dolazi meso junetine, peradi i ribe te povrće. Najvažnija osoba, najčešće počasni gost odreže vrh stošca od riže te ga kao znak uvažavanja servira najstarijoj osobi, dok se ostali poslužuju sami.
Zanimljivosti
- Indonezija ima oko 400 vulkana, od kojih je oko 150 aktivnih, no osim opasnosti od vulkanske lave, Indonežani dnevno prožive najmanje tri potresa, a k tome im prijeti stalna opasnost od suša, poplava i tsunamija.
- Indonezija je najveći arhipelag na svijetu, ima oko 18.000 otoka, od kojih je većina nenaseljenih (samo oko 6000 je naseljenih!) ali i neimenovanih.
- Čak ¾ površine Indonezije pokriveno je šumama, prašumama i kišnim šumama te je među posljednjim zemljama s još neistraženim područjima i neotkrivenim biljnim i životinjskim vrstama.
- Indonezija je po broju stanovnika četvrta najveća zemlja na svijetu te u njoj živi više od 700 različitih naroda i etničkih skupina koji govore otprilike isto toliko jezika i dijalekata, iako se međusobno najčešće sporazumijevaju na Bahasa indonezijskom jeziku.
- U Indoneziji je najveći budistički hram na svijetu Borobudur, koji je jedan od sedam svjetskih čuda, a na otoku Baliju koji odavna privlači umjetnike iz cijelog svijeta ne postoji riječ koja označava umjetnost i umjetnika.
- Indonezija ima najdužu morsku obalu na svijetu (oko 100.000 km) te jedan od najvećih i najbolje sačuvanih koraljnih grebena na svijetu (Flores sea) kao i kristalno čisto more i vidljivost do 40 m dubine, pa je pravi raj za ronioce.
- Indonezija je domovina najvećeg cvijeta na svijetu, mesožderke imenom Rafflesia Arnoldi, ali i najvećeg guštera na svijetu komodoa koji može narasti do 3 m i težiti do 150 kg.
- U Indoneziji obitavaju i neke od najneobičnijih životinja na svijetu, poput minijaturnog jelena velikog samo oko 35 cm, ribe koja se u potrazi za kukcima penje na drvo ili pauka s divovskom mrežom u koju lovi ptice.
Mali rječnik
Da - Ya; Ne - tidak; hvala - terima kasih; puno hvala - terima kasih banyak; molim - tolong; oprostite - permisi; dobar dan - halo; doviđenja - sampai jumpa; dobro jutro - selamat pagi; dobar dan - selamat siang; dobra večer - selamat sore; laku noć - selamat malam.
:(Još nema komentara