Ove godine su car Vespazijan i njegova Ljubovca Antonija Cedina jedan drugoga darivali i kuhali svoja omiljena jela. Njihov banket održao se u Vespazijanovom teatru u Burnumu koji je car sagradio za tu priliku.
Uzvanika je bilo oko 2000 i svi su uživali!
Red jela, red zabave, plesa, muzike, vojne vježbe, gladijatorskih igara je recept za savršeno ugođeni rimski banket.
No, coolinarikama će zasigurno biti najzanimljiviji kulinarski dvoboj.
Car i njegova ljubovca priredili su svoja najdraža jela jedan drugome.
Antonia je svom caru prvo priredila ova sfongia ex lacte - omlet s jajima, mlijekom, medom i paprom. Na to je car počeo pripremati garum. Antonia je bila malo začuđena mirisom riba i činjenicom da se to stavlja u meso, pa je nastavila sa slatkim, te je caru ponudila globos okruglice od sira i griza, prelivene medom i makom.
Na to je garum već bio gotov te je car počeo raditi umak za kuhano svinjsko meso od datulja, meda, garuma, papra, kima, luka, peršina, ljubčaca i majčine dušice.
Dok se krčkao umak careva ljubovca je pripremila vino i uvjeravala cara da su sva njena jela pravi afrodizijak, a da će mu lovorov vijenac pomoći da ga glava ne boli od njenog vina.
Nakon svakog slijeda jela su se darivali raznim darovima. Ljubovci su se najviše svidjeli gladijatori, a ja imam samo jednu sliku iz perspektive kuhinje.
Pravo kuhanje su radili specijalno obučeni profesionalci koji su učili od Apicija samog. Naravno da su (dva kuhara i moja malenkost kao savjetodavac u pozadini) pokušali sve učiniti kao bi uspjeli zadovoljiti cara Vespazijana i njegovu ljubovcu Antoniu. Ipak, kuharima je odrubljena glava zbog sumnje na pokušaj trovanja, a ja sam pobjegla. Neću reći nikom gdje sam.
Moja neprisutnost na slikama je tipičan primjer prakse koja se zove damnatio memoriae. Uništen je svaki trag mog utjecaja i prisutnosti. Ako znate gdje je drugi vojni logor u Hrvatskoj možda me i nađete.
(car= Zuhra, ljubovca = Antonia Blaće)
:(Još nema komentara