La Tomatina

Španjolska nije poznata samo po borbi bikova, nego i po borbi rajčicama. Stanovnici Bunola, malog mjesta pokraj Valencije i njihovi gosti iz cijelog svijeta jedan dan u godini zaboravljaju da hrana nije za bacanje. Već desetljećima, posljednje srijede u kolovozu tisuće ljudi upušta se u najneobičniju, najzabavniju i najsočniju borbu na svijetu, borbu prezrelim španjolskim rajčicama.

Smatra se da La Tomatina, nabacivanje rajčicama, potječe s kraja 19. stoljeća te da se u današnjem obliku održava od 1944. ili 1945. godine, s time da je za vrijeme Francove diktature bila zabranjena, pa nastavljena 1970. Kao što nitko nije siguran kada je La Tomatina započela, tako nitko nije siguran ni zašto je započela. Među mogućim razlozima navodi se svađa razljućenog kupca i prodavača u mjesnoj trgovini, odnosno svadljivih učenika u školskoj kantini koje su završile nabacivanjem onim što im se našlo pri ruci, rajčicama. Neki smatraju da je običaj rođen nakon što su nezadovoljni mještani trulim rajčicama nagradili jednog od svojih gradonačelnika ili možda nekog zabavljača, dok su drugi uvjereni da je sve započelo za vrijeme lokalnog karnevala.

Skidanje šunke s namašćenog jarbola

No, kako bilo da bilo, veseli je lokalni običaj, koji je u početku često prekidala policija, tijekom godina prerastao u svjetski poznati otkačeni festival, koji u malo mjesto s 9000 stanovnika privuče i do 40.000 posjetitelja iz cijele Španjolske i svijeta.

Već godinama La Tomatina započinje dan ranije večernjim natjecanjem u kuhanju omiljenog španjolskog kulinarskog specijaliteta paelle te zabavom uz jelo, piće, pjesmu, ples i vatromet do ranih jutarnjih sati.

Pucanj iz vodenog topa oglašava početak glavne atrakcije, borbe rajčicama.

Drugi dan, u 10 sati ujutro na programu je tradicionalno natjecanje za odvažne i spretne, penjanje po visokom i skliskom, mašću namazom drvenom stupu i skidanje šunke s njegova vrha.

Bespoštedna borba u umaku od rajčica

Nakon što netko uspješno odradi postavljeni zadatak, u 11 sati pucanj iz vodenog topa oglašava početak glavne atrakcije, borbe rajčicama, koja se održava na glavnom trgu ispunjenom tonama zrelih crvenih plodova koji se od ranih jutarnjih sati iz okolice dovoze kamionima. U borbi koja svake godine privlači sve više sudionika različitih dobi, kondicije i nacionalnosti, osnovni je i jedini cilj pogoditi sa što više rajčica što više ljudi. Stoga na trgu nastaje opći krkljanac u kojem se gađaju redom svi, goloruki i naoružani, aktivni i pasivni, mladi i stari, muški i ženski i to bez obzira stoje li, leže, valjaju se, sjede ili trče. Borba u kojoj se tisuće ljudi nabacuje i doslovno kupa u više od 100 tona rajčica odvija se po nekoliko unaprijed utvrđenih i strogih pravila i traje točno 60 minuta. Tako sudionici nipošto ne smiju bacati cijele rajčice, već ih moraju prethodno zgnječiti, ne smiju pri sebi imati ništa čime mogu ozlijediti protivnike, primjerice boce i čaše te ni pod koju cijenu ne smiju trgati odjeću sa svojih protivnika. K tome, nakon što zvuk topa označi kraj pod prijetnjom policijske intervencije ne smiju više zgnječiti i baciti ni jednu jedinu rajčicu.

Zbog specifičnih uvjeta organizatori preporučuju da se za borbu obavezno stave plastične naočale za plivanje ili ronjenje (za zaštitu očiju kojima sok od rajčice može ozbiljno naštetiti!) i obuju stare zatvorene cipele (bosonogi te oni u japankama i sandalama mogu iz borbe izaći izgaženih stopala!). Jednako tako treba odjenuti što manje i to stare odjeće, primjerice kupaće gaće ili jednodijelni kostim, koja se kasnije može baciti ili spremiti u plastičnu vrećicu za uspomenu. Borci s rajčicom na sebi ne smiju imati nikakav nakit, satove, naočale, mobitele, torbe, novčanike i slično te se osim, smislom za humor, moraju naoružati i strpljenjem koje će im itekako biti potrebno dok čekaju u beskonačnom redu za neki od malobrojnih javnih tuševa.