Još jednom o kakiju, vidim da nas mnoge inspirira u ovim kišovitim danima.
U našem je vrtu ove godine izdašno rodilo trogodišnje stablo kakija. U literaturi piše da su plodovi teški od 200-500 grama, a jedan naš je imao 320 grama. Obožavamo kaki iako mnogi bježe od ovog izvrsnog i nadasve zdravog voća. Kaki ima najviše vitamina C – 23 mg na 100 g, a iskoristivost ploda je 97 %. Meso je mekano, ponekad gotovo tekuće, narančaste boje, dok je kora žutonarančasta i izrazito tanka. Kaki se jedu kada su potpuno zreli jer bi inače imali osjećaj kao da vam lijepi zube.
Kaki ili japanska jabuka, kako mu i ime govori, dolazi iz Azije - u Kini raste kao divlje voće, a u Japanu su stvorili tisuće vrsta ovog voća križanjem. U Europu, pa tako i u Hrvatsku, donešen je u 19. st. Ponekad se u literaturi naziva i „ hrana bogova „ jer mu je latinski naziv Diospyros kaki i potječe od grčke riječi dios – bog i pyro – pšenica.
Stablo kakija je izrazito dekorativno, a u ovim kišnim i tmurnim jesenjim danima vrlo ugodno oku. Kako dobro podnosi hladnoću i do minus 20o C, ljudi plodove na stablima ovdje u Primorju ostavljaju i do kraja prosinca. Stablo ove voćke je dugovječno, pa u Japanu postoje stabla stara i do 500 godina.
Od plodova se prave sokovi, džemovi, frapei, kao dodatak voćnim salatama, sladoledima i kolačima.
Takav jedan kolač sam i sama spremila i vrlo brzo je „ planuo“. Dok još imam ovog ukusnog voća, moram ponoviti slučaj, a recept slijedi.
:(Još nema komentara