Uzrečica na engleskom jeziku kaže da svaki oblak ima srebrnu crtu dok bi mi rekli da poslije kiše dolazi sunce - misleći pritom isto što i Englezi i želeći se zapravo utješiti... U mom slučaju pokazalo se da oblaci skrivaju dugu a ovo je priča o tome... :)
Obožavam kišu u svako doba godine a najdraža mi je kad se spusti u lijeno nedjeljno popodne. Znate ono, obiteljski ručak je upravo prošao, svaki član obitelji se povukao u svoj kut kuće na odmaranje, osjeti se neki mir jer nitko nigdje ne mora ići a onda prvih nekoliko kapi kiše na vrućem asfaltu ispune zrak posebnim mirisom. Razbistri se sve a ulice odjednom izgledaju kao lijepa djevojka poslije jutarnjeg umivanja u vodi prepunoj latica cvijeća. Milijuni malih potočića slijevaju se niz prozorsko staklo ponovno i ponovno, tvoreći ritam koji se uskladi s ritmom otkucaja srca a vi ste uz šalicu omiljenog napitka sklupčani u toplom gnijezdu svog doma i odmarate radeći ono što vas usrećuje.
Upravo takva nedjelja je bila kad sam, maštajući o slasticama i istražujući nove recepte, sasvim slučajno naišla na revolucionarnu ideju! Duga koja se pojavila na nebu kao da mi je dala znak... 😉
Inače, čista opčinjenost i zaljubljenost u macaronse rađa se već kod prvog zalogaja i ako si to dozvolite lako se može pretvoriti u opsjednutost. Meni se dogodilo upravo to. 😉
Da se macaronsi mogu praviti i sa sjemenkama nisam znala ni pomišljala, sve dok nisam napravila jedan pravi klik i našla se kod Stelle! Stella Parks je mlada slastičarka iz Lexingtona (Kentucky, SAD) koja je 2002. - sa samo 21 godinom života - diplomirala na Culinary Institute of America, dok ju je u veljači 2012. Food & Wine Magazine imenovao jednom od najboljih američkih novih chefova slastičara. Impresivno, zar ne?
A kad autoritet kao Stella kaže da se macaronsi mogu napraviti i s drugim orašastim plodovima i sjemenkama, onda nema druge nego poslušati! 🙂 S veseljem u duši i osmijehom na licu (nešto kao kad djetetu date omiljeni slatkiš i ne mora čekati ručak nego ga smije odmah pojesti 😉) već idućeg trenutka našla sam se u špajzu kako preturam po policama i kutijama tražeći sjemenke. Razočarana što nalazim samo na dnu vrećice bučinih i jednu vrećicu lanenih sjemenki zatvaram vrata i od cijelog nauma odustajem. Nisu okusi koje sam željela.
Ali mašta mi ne da mira. Radoznalost kakvi bi bili titra u mojoj glavi i krade mi misli. Tvrdoglava i uporna kakva već jesam ne priznajem odustajanje. Odmah idućeg jutra razdvojila sam bjelanjke od žumanjaka. Pa što ako nisu okusi koje sam željela, ovo će i tako biti samo proba. Uz neke Stelline savjete i naputke te konzultirajući se s još nekim receptima (što za klasične macaronse, što za one sa sjemenkama) moji probni macaronsi vrlo brzo su bili u pećnici! U odlučivanju hoću li čekati kraj pećnice da se pojavi prsten ili ih ipak neću ni gledati - pa kako im bude - brzo je prošlo 8 minuta pa sam ih bila primorana pogledati...
A onda... Sreća, veeelika sreća!
Moja je proba bila vrlo uspješna - imaju stopalo, hrskavu koricu a meku i sočnu unutrašnjost - sve karakteristike koje pravi macaronsi moraju imati! Jeeej! Ipak će biti nešto od mene... 😁
I rezultat je tu pred vama... 😉
Recept možete prilagoditi sebi i svojim ukusima, trudila sam se objasniti svaki korak što detaljnije da rabijem strah i predrasude oko pripreme ovih savršeno ukusnih i zavodljivih kolačića, nadam se da ću vas zaintrigirati dovoljno da se okušate i probate... 😉
I ne zaboravite - macaronsi su šareni, zabavni i lijepi kolačići ali na kraju krajeva - macaronsi su za jelo i ne dozvolite da vam eventualni početni neuspjeh u njihovom pravljenju pokvari raspoloženje i uživanje u njihovom okusu! Čak i najbolje pariške slastičarnice prodaju macaronse nesavršenog oblika i nejednake veličine... Zato, opustite se! 😉
:(Još nema komentara