Uz tezge na kojima miriše kuhani kukuruz, kesteni, đevreci i svježe pecivo, spuštamo se prema Bazilici-cisterni, građevinskom čudu Istanbula...
"Ovaj ogromni bazar /Kapali čaršija/ je kao konzumeristički planet za sebe: upravo saznajem da ima 60 uličica/ pasaža i 3000 dućana. I nikad neću shvatiti tko će sve to kupiti, pojesti, popiti, obući, popušiti, iznositi, poderati, pohabati, porazbijati i raspariti na svim točkama svijeta, kamo odlaze rukotvorine, čuda zanata, nakit, hrana, začini, slastice, bižuterija, koža, kašmir, svila, cipele, torbe, sagovi, slike, mirisi, keramika, vezenine, poludrago i drago kamenje, tirkizi, zlato, srebro i sve ono, što nakon dva sata hodanja više ne stane u zjenicu, niti možeš imenovati u sebi u što zapravo gledaš. Babilonska mješavina jezika, fizionomije, oblici lubanja, boja kože i očiju reći će da smo možda u najkozmopolitskijem gradu na svijetu, o kojemu je nenadmašno pisao Orhan Pamuk u knjizi ISTANBUL.
Tako sunčan, vedar i zlatan dan u Istanbulu, da se osjećam prosvijetljeno, oprano i oslobođeno od svih svojih dnevnih i noćnih briga.S noge na nogu, idem s mladim društvom niz Laleli ulicu , pa prema Univerzitetu, sajmu starina i uličicama s knjižarama, pravim mjestima za rijedak ulov, gdje je turistima dosadno, a bibliofili dobiju slatku vrtoglavicu od ushićenja i nevjerice.
Uz tezge na kojima miriše kuhani kukuruz, kesteni, đevreci i svježe pecivo, spuštamo se prema Bazilici-cisterni, građevinskom čudu Istanbula.Tu su temelji , stupovi i gabariti bazilike koju je Konstantin l izgradio u 4., a potom je Car Justnian l izgradio cisternu da bi osigurao zalihe pitke vode za potrebe Dvora. U polumraku, bezračju propuhu, stoje golemi stupovi u vodi, osvjetljeni odozdo žaruljicama,koje bacaju mistične odbljeske po narovašenom kamenu.
Idemo na sunce , ponovo prema Aya Sofiji."
/Božica Jelušić/
https://www.youtube.com/watch?v=C4dIfhBacU4
:(Još nema komentara