Bila je ovo jedna veoma ugodna šetnja, na koju se spremam već duže vremena. Do sada sam uglavnom samo slušala priče, pogledala pokoju sliku, a ovog proljeća mi se konačno pružila prilika da uživo razgledam ovu oazu prepunu zelenila, malih staza i puteljaka, skrivenih mjesta u hladu drveća, a sve to smješteno usred gradske vreve, gotovo u centru grada Zagreba, gustog prometa i svakodnevne užurbanosti jednog velikog grada.....ako vam se ukaže prilika svakako preporučam da posjetite ovo prelijepo mjesto, uzmite si sat, dva vremena da ga provedete u ovoj zelenoj oazi, nećete požaliti....
Na početku se pitam odakle da krenem, jer nakon obilaska sam ostala prepuna dojmova, ali kako netko reče odnekud se mora krenuti, mislim da bi onda najbolje bilo od nekoliko povijesnih činjenica. Dakle sve započinje sa 1889. godinom kada je izrađen nacrt, ujedno se ta godina smatra i godinom utemeljenja Botaničkog vrta, a prof. A.Heinz njegovim osnivačem. Potrebu njegovog osnivanja uvidio je rektor Sveučilišta u Zagrebu još 1876. godine, prof. S. Spevec, zajedno sa prof. Bohuslavom Jirišem, kojega je nakon odlaska u Prag, naslijedio spomenuti prof. Antun Heinz koji je od Kraljevske Zemaljske vlade dobio zadatak da izradi nacrt i uredi sam vrt.
Vrt je izgrađen u tzv.pejzažnom stilu sa slobodnim skupinama drveća i krivudavim stazama i stazicama. Sastoji se od nekoliko cijelina od kojih je najveći Arboretum koji je napravljen u stilu engleskog perivoja s drvenastim biljkama iz raznih dijelova svijeta. Osim arboretuma tu su i staklenici s tropskim i sutropskim biljkama, cvjetni parter ( uređen u francuskom baroknom stilu ), autohtone biljne vrste, kamenjare, trajnice, jednoljetnice, močvarno bilje u jezercima i bazenima, te močvarne životinje od kojih su najbrojnije kornjače. Sve to zajedno prostire se na nekih 4,7 hektara površine. Naišla sam na podatak da je u njemu zastupljeno oko 5.000 biljnih vrsta od kojih je oko 300 zaštićeno. Osim toga tu je i Sistemsko poljei koje služi za potrebe studenata i nastave PMF-a koji je ujedno i vlasnik vrta. Kaže se da je to jedna od najljepših zagrebačkih zelenih površina, odmor od gradske buke i vreve, mjesto koje se ne propušta. Zanimljivo je napomenuti da je ulaz u ovaj vrt besplatan.
Od 1971. godine Botanički vrt PMF-a je zakonom zaštićen kao spomenik prirode i kulture ( vrtne arhitekture ).Vrt vode 4 botaničara stručna suradnika, 7 vrtlara i pomoćno osoblje. Uloga vrta danas je zaštita i uzgoj hrvatskog autohtonog bilja, zbirke bilja do kojih se dolazi međusobnom razmjenom sa drugim vrtovima , suradnja sa parkovima prirode i nacionalnim parkovima i sl. Botanički vrt održao se dugi niz godina, dakle ove godine slavi 125 godina postojanja.
U njemu se ističe i nekoliko građevina kao što je Stari izložbeni paviljon, autentični objekt paviljonske arhitekture iz 1891. godine, zgrada Ravnateljstva u secesijskom stilu, zgrada Botaničkog Zavoda, javni zahod kao primjer komunalnog objekta s kraja prošlog stoljeća, mala vrtna sjenica za studente dobivena na dar za 100 obljetnicu vrta, staklenici za spremanje biljaka u zimskom razdoblju.
Bitno je napomenuti još neke detalje, kao da je 1985. godine izgrađen novi staklenik, obnovljena željezna ograda sljedeće godine, nova kotlovnica 1989. godine, te 1996. izgrađen je novi staklenik za prezimljavanje bilja.
Preporuča se posjet u kasno proljeće i rano ljeto jer je vrt tada u punom cvatu i sjaju, a dojam upotpunjava sveprisutna voda koja osvježava i čini šetnju krajnje ugodnom. Ali nećete pogriješiti i ako izaberete rano proljeće ili kasnu jesen, jer svaki dio godine ima svojih čari, zato ne propustite nikako posjetiti ovo čarobno mjesto u našem glavnom gradu.
Nastojala sam vas uvesti u ovaj šareni i mirsni svijet bilja i drveća riječju, a sada je došlo vrijeme da i s nekoliko slika upotpunim dojam, zato pogledajte u nastavku sav taj biljni i životinjski svijet.
Ovo je zgrada starog Izložbenog paviljona autentični objekt paviljonske arhitekture iz 1891. godine.
Jedna od brojnih ruža stablašica....
U hladu ovog ogromnog bora i najveće vrućine su snošljive zar ne....
Za ovu sliku mogla bih reći da mi se čini kao tepih od ruža.... a tu su i brojne palme u svim veličinama smještene u ogromnim drvenim sanducima....
Kao što sam i rekla prisutan je i vodeni svijet,
brojna jezerca, bazeni, močvarno bilje i životinje....
Pronašla sam i dobro poznate cvjetove muškatle, brojne vrste paprati i kaktusa....
Tu je i kamenjera, carstvo u malom kaktusa, koji očaravaju svojim oblicima i bojama....
Nisam odoljela ovim cvjetovima lopoča, koji naproste mame poglede....
Ovdje bi trebali biti staklenici, posebno mi se dopao jedan manji u obliku kupole ili " Viktorijina kuća " gdje su smješteni najrazličitiji lopoči, zgrade Ravnateljstva i Zavoda, te još ponešto.... u daljini onaj "moj tepih
od crvenih ruža ".....
Mogla bih izdvojiti još mnogo toga što nisam uspjela fotografirati, a između ostalog to je jedno "puzajuće drvo ", te drveni most preko jezera crvene boje i .... ali biti će prilike nekom drugom zgodom, tome se toplo nadam.
Eto kroz ove redke i slike htjela sam vam dočarati ljepotu ovog mjesta mira, bilja, drveća i ostalog raslinja smještenog usred vreve i užarbanosti grada, šetajući ovim stazama i stazicama, skrivenim zakucima uopće nemate osjećaj da samo malo dalje od vas se nalazi buka, užurbanost metropole. Zaboravila sam napomenuti da vrt rado posjećuju i brojni turisti, a tu su i brojni studenti PMF-a, kojima je vrt i namjenjen za potrebe studiranja, oni slikaju, crtaju, rade pokuse za potrebe studiranja, ima tu i fotografa, slikara i ostalih znatiželjnika, ali bez obzira na ljude prisutan je neki mir koji opušta.
Kao izvor za ove redke koristila sam dostupne podatke sa interneta, slike su moje....
Do nekog novog susreta riječju i slikom, pozdrav iz široke prašnjave ravni....
:(Još nema komentara