O kefiru i tibetanskoj gljivi mnogi su do sada pisali te u ovom kratkom članku i osvrtu ne bih elaborirala već dobro poznate činjenice* (vidi na kraju teksta). Pustimo ono što svi možemo pročitati na netu. ;) Držim da je osobno i iskustvo drugih uvijek najbolja referenca „za“ i „protiv“. Kefir sam nekada davno pila kada ga je, dok sam bila mala pravila mama, a onda smo gljivu „zapostavili“ i pala je duboko u zaborav. Kažu da se čovjek dobrim stvarima obično okrene kada nešto krene po zlu. Takav je bio slučaj i sa mnom budući da sam kefirnu kulturu nabavila od jedne divne ženice tek onda kada se pojavio danas široko rasprostranjen problem s crijevnom kandidijazom s kojom se danas mnogi bore.
Ne želeći koristiti bilo kakve medikamente, odlučila sam se na potpuno korigiranje prehrane koja je isključivala ugljikohidrate (nešto nalik LCHF prehrani) a to znači i sve šećere, tjestenine, povrće s puno škroba, voće i dr. Od svih mliječnih proizvoda koji su kod kandidijaze strogo zabranjeni, počela sam piti samo kefir jer se kefirna zrnca hrane mliječnim šećerom, a osim toga u kefiru je razložena i laktoza pa ima dobro podnošljivost za probavni sustav. Mnogi govore kako je izraditi kefir jednostavno, no, moje sad već jednogodišnje iskustvo mi kaže da sam tek sad nakon toliko vremena našla neku idealnu mjeru da mi kefir ne bude previše kiseo, previše rijedak a ni pregust... Jednom riječi da ispuni svojom kvalitetom sve potrebe: zdravstvene dobrobiti i okus koji bi bio ugodan (zato u naslovu Gordijev čvor jer tko nađe mjeru raspleo ga je, a možda je našao i zlatno tele). Upravo iz tog razloga pišem ovaj kraći članak kako bih onima koji se odvaže na ovu „avanturu“ olakšala pravljenje istoga. NAČIN PRAVLJENJA, POSUDE, ŽLICE: Na nekim stranicama piše da to nije važno, ali ja ipak mislim da jest (možda je uobrazilja), kefir se uvijek pravi ali i pohranjuje u staklenim, keramičkim/porculanskim ili plastičnim posudama. Zapravo, najbolje bi bilo u staklenom vrču, boci i sl. (nekoj posudi iz koje ćete lako procijediti kefir ili ga pak kasnije lijevati) koju preklopimo nekim tanjurićem, gazom ili poklopcem. Pri cijeđenju, miješa se plastičnom ili drvenom žlicom, a cijedi kroz gazu (ako je jako gust to može biti problem) ili što je još bolje, a kako sam i sama radila, kroz plastičnu cjediljku sa sitnijim rupama. OD KAKVOG SE MLIJEKA PRAVI? Kefir nikako ne treba raditi od niskomasnog mlijeka (onog od 1% ili još manje mliječne masti). Ako koristim kupovno (pasterizirano i sterilizirano) koristim takozvano „svježe“ mlijeko od minimalno 2.8% mm, a najbolje bi bilo ono od 3.5% mm (što masnije to bolje). Idealno bi bilo koristiti provjereno i neobrano domaće mlijeko, ali ga je tada naravno potrebno najprije prokuhati, skroz ohladiti i tek onda praviti kefir jer se kefir uvijek pravi od hladnoga mlijeka. KOLIČINA ZRNACA U ODNOSU NA MLIJEKO Za najbolji omjer okusa, tj. kada je u pitanju količina kefirnih zrnaca u odnosu na količinu mlijeka, najbolju gustoću i okus dobijem kada recimo na 7 dcl mlijeka stavim 5-6 žličica zrnaca (odnosno 1 žličica zrnaca na 1-1.5 dcl mlijeka). Kada se zrnca namnože, jedan dio zaledim, ostalo darujem ili bacim (nisam još pokušala jesti zrnca, iako znam da ima onih koji ih jedu kada im se nakupi previše). KOLIKO SE SATI PRAVI KEFIR? Ljeti, kada su temperature vani, ali i u kući više, kefir mi se napravi za cca 12 sati. No, kako bi kefir u pravilu trebao stajati 24 sata na sobnoj temperaturi (kako i bude zimi kada je hladnije), ljeti – čim primijetim da je dobio konzistenciju kiseloga mlijeka (što bude recimo za 12 sati), spremam ga u hladnjak do ukupno 24 sata stajanja jer se u hladnjaku prekida tj. značajno usporava proces fermentacije. Kada sveukupno prođe 24 sata cijedim kefir. Dakle, važno je upamtiti: onoga trenutka kada primijetite da je kefir postao nalik kiselom mlijeku možete ga cijediti (u slučaju da je prošlo 24 sata), ili pak pohraniti u hladnjak sve dok ne prođe 24 sata od spravljanja kefira. (Negdje sam naime pročitala da onaj kefir od 12 sati može utjecati na to da se dobije dijareja, jednako kao što onaj od 48 sati, a koji je previše kiseo i „bridi“, utječe na pojavu zatvora.) ISPIRANJE ZRNACA ILI NE? Iskustvo mi također kaže da zrnca nije potrebno ispirati svaki puta kada se kefir iscijedi već ih nakon cijeđenja treba vratiti u čistu posudu (u kojoj pravite kefir) te naliti hladno mlijeko na njih (netko radi i obratno, najprije ulije mlijeko pa onda dodaje zrnca). Osobno, zrnca ispirem svakih 4-5 dana obvezno i uvijek HLADNOM VODOM, a najviše svakih 7 dana. Od kako ih ne perem svaki dan počeli su se stvarati grozdovi od zrnaca (što do tada nije bio slučaj), a što je navodno dobro. Zašto, e to ne pitajte! ŠTO S OSTATKOM ZRNACA TJ. KADA SE NAMNOŽE? Jednom prilikom zrnca su mi se previše namnožila i mislila sam da to nema nikakve veze. Nisam povećavala količinu mlijeka i odjednom je kefir postao jako kiseo (istina, brže se i pravio), surutka mi se stalno izdvajala u većoj količini na vrhu ili na dnu vrča. Mislila sam da su mi zrnca „uginula“ jer su se nekako i usitnila (tada sam ih još ispirala hladnom vodom svaki dan), ali onda sam odvojila i zaledila izvjesnu količinu zrnaca i nastavila praviti kefir u omjeru 1 žličica zrnaca na 1-1.5 dcl mlijeka i tada je sve opet došlo u normalu, kefir je postao kremast, blagog okusa... ŠTO SA ZRNCIMA AKO NEKO VRIJEME NISAM U MOGUĆNOSTI PRAVITI KEFIR? Ukoliko putujem ili me neće biti neko vrijeme, kefirna zrnca u hladnom mlijeku i zatvorenoj posudi čuvam u hladnjaku najviše 7 dana (nikako ne u vodi!). Poslije toga ih samo procijedim (ili operem) i nastavim praviti kefir po ustaljenoj praksi. Ukoliko sam odsutna više od tjedan dana, zrnca lijepo zaledim pa ih odledim po povratku. Kefir koji poslije toga napravim prvi i drugi put prolijem (dok se zrnca ne aktiviraju), a onda kefir nastavim konzumirati kao i prije. Moja su, dakle, iskustva s kefirom više nego pozitivna. Za mjesec i pol dana uz prilagođenu prehranu, čajeve (osobito od bijelog pelina), zeolit tri puta dnevno pola sata prije obroka te kefir koji sam svakodnevno pila barem 5-7 dcl (4 dcl ujutro s mljevenim lanom i 2-3 dcl navečer, ali bez lana), uspjela sam se riješiti beštije kandide. No, kefir sam nastavila piti i dalje redovito tj. svakodnevno. *Za one koji žele znati više: „Kefir je gusti tekući mliječni napitak koji se sastoji od ugljične kiseline (H2CO3) i etilnog alkohola (C2H5OH) i potječe s područja Kavkaza. Postoji nekoliko vrsta kefira (npr. mliječni i vodeni kefir). Mliječni kefir nastaje tako što se u kravlje, ovčje ili kozje mlijeko stavi kefirna kultura (radi se o simbiozi bakterija mliječne kiseline, streptokoka, mikrokoka i gljivica), te se tako ostave jedan do dva dana. Pri tome dolazi do fermentacije mlijeka. /.../ Kefir, među ostalim, regulira krvni tlak, djeluje antibiotski i ublažava upale, otklanja, odnosno zaustavlja razvitak novih metastaza, ima pozitivni utjecaj na imunološki sustav, pomaže pri ostvarivanju bolje cirkulacije, održava zdravu crijevnu mikrofloru, regulira izmjenu obrambenih tvari u organizmu, liječi bolesti srca, udara i razgrađuje kolesterol u žilama, liječi gušteraču, jetra i slezenu, liječi žuč, želudac i crijeva, čisti žučne kanale, dvanaesterac i otapa žučni kamenac, liječi oboljele bubrege i bubrežne putove, regulira mlitavost i umornost koji su prouzrokovani stresovima...“.
:(Još nema komentara