Stazama Motovuna

Sama pomisao da cu najzad nakon dugo godina obici jos jedan biser u Hrvatskoj ucinila me jako sretnom, jer povijest Motovuna seze jako daleko . Prvi puta se spominje kazu cak 804 godine p.k.

Kazu da  su se nekada davno placali porezi  u iznosu od 30 zlatnika  i da su Motovun i Labin , bili na cetvrtom ili petom mjestu nakon Poreca, Pule i Rovinja , i samo to govori od kakvog su znacaja bile njegove tvrdjave i utvrde.  

Ime Motovuna je keltskog porijekla  , nastalo od rijeci MONTONA , a u prevodu znaci grad u gori. I doista je tako . 

KULTURE

Mnogi ostatci kultura svjedoce o najmanje 3.500 godina konstantnog kontinuiranog zivota na ovom 

u ovom gradu na brdu. Vladavina nad Motovunom neprekidno se izmjenjivala sve do 13 vijeka kada se Venecija izborila za vlast u narednih nekoliko stoljeca i ostavili su vidan trag, od gradjevina, trgovine, izgradnje puteva 

- POLAZAK IZ KOPRA

Krenuli smo iz Kopra kroz mala mjesta preko kao sto su Piran, Buja ,  odusevljena sam tim malim krivudavim cestama i sam osjecaj da su tim mjestima nekada davno hodali  Kelti, Iliri daje  nekakav poseban osjecaj . Neko postovanje,  jer znam da je postojala  uskotracna vinska pruga koja je nekada oko 1902 godine vozila od Istre i spajala Trst sa  Porecom  sve preko Kopra , Pirana, Buja Groznjana , Zavrsja , Motovuna  i tako je prometovala do 1935. godine u duzini od 123 km , a prelazila je  preko 11 mostova   i  sest vijadukta. Sto je doista za ono vrijeme bilo jako napredno . Tako da se se tim uskotracnim prugama prevozilo vino, zito - psenica,  voce i povrce i bilo je to ZLATNO DOBA ISTRE. 

Zamisljam te putnike, kako unose svoje korpe od pruca sa povrcem, kosarice sa svjezim jajima i  kako umorne mlade zene nose zavezljaje na glavi  i probijaju se kroz gomilu koja zeli uci i zauzeti sto bolje mjesto u kupeu, koji su tada bili od drveta .U kupeu se mjesaju mirisi , mesa, sira , jaja  Zamisljam kako svako jutro se ustaju u cik zore i trude se da na vrijeme pripreme svoje proizvode koji su s njima putovali po nekoliko sati da bi dosli na konacno odrediste, na pijace gdje su ih uvijek uredno cekale njihovi kupci i tamo mjesecima. 

MALE KRSKE  LOKVE

Setnjom  kroz Motovun  pronaci cemo i male KRSKE LOKVE . A to su mala udubljenja ili stanista u kojima se zadrzava voda 

U Motovunu  nalaze se tri veca  vodotoka, Rijeka Mirna i njeni pritoci Butoniga i Krvar koja je po staroj legendi dobila ime  prilikom jedne bitke  gdje je potekla veca kolicina krvi ili crvene vode.

Zaista je ovo mjesto puno istorije i mnogo toga bi se moglo ispricati.

Dok smo putovali  i skretali kroz male vijugave ceste , prijateljica koja nas je vodila na ovaj izlet ispricala mi je dio ove price o povijesti ovoga grada . Imali smo neobicnu srecu da smo na ovom putu sreli i na kratko ugledali dva mala srndaca.  Jos uvijek razmisljam o njima i neizmjerno sam sretna sto sam imala tu jedinstvenu priliku da ih vidim. 

Zastali su na tren ,sa nase ljeve strane , pogledala sam te divne pjegice po njihovim ledjima i tek male rogove koji su poceli da rastu.. Oci su bile nesto posebne. Divne, smedje, jednostavno su me ocarale. Sve je to trajalo kao tren i u sljedecem trenutku kad sam pomislila da ih slikam , nestali su tajanstveno u sumi i samo sam mogla da vidim nekoliko grana koje su se lagano zatresle a u sljedecem trenutku , to je vec bila proslost. Tiho su izasli na svjetlo dana, na kratko zacudjeno pogledali  nas auto, susret je bio uglavnom iznenadjenje i za nas i za njih. Ali ti srndaci su mi izmedju ostaloga oplemenili dusu i ostavili su traga . 

Krenuli smo dalje ..Na kratko cemo se zaustaviti da bi culi pricu o pritokama i malim jezercima kojima se dici ovaj kraj .  Prolazimo pored predivnih niskih kuca, na  jedan ili dva sprata, sve je tako carobno , nestvarno.Divne fasade, u njeznim zutim , smedjim ili roza bojama. Na prozorima, muskatle  u svom punom cvatu , jer ljeto je . U svakom dvoristu, po neki mali patulja koji je zarobljen u cvjetovima , lala, gladiola i obavezno ruza penjacica. Odusevljavam se urednoscu, pedantnoscu tih malih zaseoka, kroz koja prolazimo krenuli smo prije 7.00 sati ujutro da bi mogli sto vise toga dozivjeti . A doista se pokazalo opravdanim taj nas rani polazak.  Opet prolazimo kroz vijugave ceste, pa sume, gledam ta stabla, njihove cvorove, ispucalu koru.. Onda idu polja sa usjevima.. sve je tako uredno.. Ostavlja dubok dojam na mene. Onda idu ogradjene isparcelisane njive i ne mogu da se otmem pitanju ko to sve stize da obradi. Neke vrijedne ruke.  Vidim polja psenice, zatim  nepregledna polja kukuruza , gledam njihove listove svjetlo zelene boje, kroz koje se na kratko probijaju zraci sunca,  auto prosto ne dodiruje zemlju a ja uzivam i samo negdje u pozadini cuje se tiha muzika iz toga kraja .  Otvaram na kratko prozor ,jer zelim da udahnem te mirise i da ih duboko pohranim .  Ovo putovanje pored Poreca, Izole  , Huma  ostavilo je jak neizbrisiv trag. Svakodnevno gledam slike sa ovog odmora a i danas cu ih podijeliti sa vama. 

Gledam taj kraj  , nasli smo jedan proplanak uz cestu i tu cemo na jedan sat stati, skloniti auto u hlad , izvaditi nasu korpu za izlet u kojoj ce se naci nekoliko vrsta sireva , paradajz , sendvici i obavezno flasirana voda. Mada je voda pitka , uzivam svaki put da probam nesto novo . Poslije obroka ponijeli smo i lubenicu rashladili je u vodi  i kasnije uzivali u njenom rezanju na kriske. Volim miris lubenice , volim kad je otvorim , kad joj puca kora , cure njeni sokovi po rukama i volim onaj osjecaj slatkoce koji se poslije topi u nasim ustima. A najljepsi dio je kazu njeno srce.. koje se nalazi u sredini i kao malo dijete uvijek sam se borila da otkinem jedan taj slasni komad, to cinim i danas. Smijemo se, lubenica je socna , curi nam po ustima. Malo kasnije peremo ruke u obliznjem malom potoku.. Posmatram stoljetna stabla  a znam da  postoji i Motovunska suma  kao poseban rezervat jer je zasticena . Motovunska suma je  kazu poznata iz perioda vladavine Venecije  jer su se iz te bogate sume izvozila drva  za izradjivanje najkvalitetnijih brodova.   A drva su se prevozila bas preko rijeke Mirne  . A iz knjiga iz toga vremena mogu se naci podaci da je bas u toj Motovunskoj sumi radio i VELI JOZE  . Ko to jos nije cuo za njega . 

A Motovunska suma je poznata jos po stablima topole, jasena, grba i brijesta .  Doista je privelegija upoznati istoriju ovoga maloga grada . Opcna Motovun nalazi se 21 km od Pazina  , a 17 km od Buzeta  i 20 km od Buja.  

Ovaj kraj kazu da je poznat i po proizvodnji vina  a najpoznatija je Istarska Malvazija , a ona je poznato suho vino , a jako dobro kazu uspijeva  i Pinot bijeli i sivi.  U Motovunu je poznat i Merlot .A imali smo ga priliku i probati ..

Kako vrijeme prolazi, polako se uspinjemo onim dijelovima prema samom vrhu. Visina je doista velika, osjecamo svi u autu mali pritisak u usima. Smijemo se. I sa nestrpljenjem cekam da prosetam ovim gradom, da vidim kulturu koju su ostavili svi narodi koji su tu zivjeli. U jednom trenu se pitam ima li kraja tim vrludavim cestama, opet prekrasni pogledi prema sumi.. nepregledna suma..koja nas okruzuje. Vec je odavno proslo podne, sunce je visoko, ne osjetimo toliko njegovu toplinu jer nas stite stoljena stabla.. Samo ga naziremo u nekoliko sekundi i onda opet novo skretanje i bas kad sam pomislila da upitam ima li ovome kraja. Prijateljica nam kaze da smo za nekih 15 minuta na svom odredistu.. Sretna sam zbog toga.

 Zaustavljamo auto, trazimo ljepo mjesto u hladu zbog auta ipak mjesec je Avgust . Ostavljamo ga bas pored jednog stoljetnog stabla sa ogromnom krosnjom i sada krece taj put  kroz kapije kroz kamenite ulice. Svaka bi imala da isprica svoju pricu, obozavam te stare ulice , gledam vremenom naceta i izjedena po neka ulazna vrata  ofarbana u svim mogucim bojama, uglavnom dominira svjetlo zelena, plava ili bijela kapija. Gledam te stare brave i zamisljam njihove vlasnije kroz vijekove kako ih otkljucavaju , zato ovaj izlet ima svoju vrijednost jer smo se vratili stotinama godina unazad. Gledam prodavnice sa maslinovim uljem,  tu su obavezno prisutne i kesice od platna sa lavandom, kupila sam ih nekoliko da ih stavim u ormar da mi mirisu i sjecaju na ovo ljeto. Nemoguce je obici sve te male trgovine a ne uci unutra.  Sadrzaj tih malih butiga  je raznovrstan, od razglednica, casopisa, magnetica za frizider u obliku sidra , bocica i sokova od raznih cajeva , etericnih ulja lavande  , vrecice sa skoljkama, marame,  porulansko posudje , porculanske figurice , krizici za vjernike, na svakoga su mislili .. svjecnjaci.. ma ko bi to sve zapamtio  a kuna je malo , nemoguce je sve to kupiti. Odusevile su me i slike u ulju, koje uglavnom prikazuju Motovun . Kupila sam jabukovo sirce. I ta bocica krasi moj ormar. Popricali smo sa ljubaznim prodavacicama koje su nam jos po nesto rekle o svome gradu. Ulazimo uskoro na jednu predivnu kapiju i pogled koji se tada pruza ODUZIMA DAH.. Spoj mediterana , sume, prekrasnih malih potoka, kamenitih puteljaka.. sarenilo suncobrana, starih zidina,  pogled na predivnu crkvu u podnozju i otkucaji starog sata sa te crkve samo su dio mojih utisaka.. 

Kada smo napravili pauzu i kad su nas zaboljele noge , sjeli smo u jedno divno okruzenje. Restoran sa prekrasnim starim podzidom, stolicama od pruca, sa jednostavnim svjecnjacima, a vino Merlot koje smo poslije probali nam je skoro zastalo u grlu jer je izuzetno skupo. Tri case ovoga pica kostale su nas preko 20 EUR-a , ali vrijedilo je..  Ostali smo u ovom gradu cijelo poslijepodne  , rucali probali masline , stari sir koji stoji u maslinovom ulju , jeli domaci hljeb .. Restorani su im svi u nekim kaskadama.. penjete se stepenistem, docekuju vas ljubazni ugostitelji , cijene su jako popularne , ali vrijedno je svake kune.  Tu sam popila mozda najljepsu kiselu vodu, popila expreso kaficu.. jer vjerovatno da sam bila umorna, zedna .. A slag dolazi na kraju ..   I na kraju docekali taj nezaboravni zalazak sunaca.. To samo morate dozivjeti.. 

Nadam se da sam vam uspijela prenijeti bar das istorije ovoga grda ..