Nijedna nacionalna kuhinja više nije premala ili presiromašna, svako jelo poizašlo iz tradicije i povezanosti s teritorijem, posjeduje dostojanstvo najkompliciranijeg francuskog deserta.
Informacije o hrani, njezinom pripremanju i prehrambenim vrijednostima, tehnikama kuhanja i načinima posluživanja, dostupni su svakome. Trendovi nastaju i nestaju u jednom danu.
Promijenili su se i restorani. Oni s bijelim stolnjacima, menijima od 30 stranica, skrivenim kuhinjama, već su odavno prošlost. Veliki chefovi nikad nisu bili popularniji i “veći”.
Mnogi chefovi su nositelji socijalnih i medijskih kampanja, koje su u stanju utjecati na živote tisuća ljudi.
Pa ipak, u sve šarolikijem svijetu chefova-zvijezda, postoji jedna tanka nit vodilja, koja spaja muške i ženske chefove raznih uzrasta i na raznim stranama svijeta, a to je poštivanje sirovina, gostiju i profesije.
Svi, bez obzira da li pripremaju alge, pečenu patku ili ovčji sir, žele da trenutak konzumacije hrane bude trenutak zajedništva i razmjene iskustava.
Chefovi ostavljaju trag i izvan kuhinje
Često današnji chefovi nisu više samo prvoklasni kuhari. Mnogi su nositelji socijalnih i medijskih kampanja, koje su u stanju utjecati na živote tisuća ljudi. Neki imaju pri srcu pitanje zaštite okoliša i tradicija, drugi pomoć najnesretnijima među nama, treći se trude poput umjetnika da kuhanje pretvore u čin pripovjedanja vlastite prošlosti i ideja.
Španjolski chef Jose Andres, o kojemu smo već pisali, nominiran je za Nobelovu nagradu za mir, časopis Time ga je stavio na listu 100 najutjecajnijih osoba 2018, te je također prošle godine dobio nagradu “Humanitarian of the year”, a sve je počelo 2011, kada je osnovao World Central Kitchen, neprofitabilnu organizaciju sa ciljem da pomogne osobama pogođenim prirodnim nepogodama.
Svoje iskustvo u organizaciji pučkih kuhinja i pripreme hrane za veliki broj ljudi, iskoristio je i Massimo Bottura, vlasnik najboljeg restorana na svijetu “Ostaria Francescana”, koji je sa suprogom Larom, pokrenuo menze za siromašne, tzv. refettori, u Italiji, ali i u Južnoj i Sjevernoj Americi.
U trenutku kada su chefovi postali zvijezde, bogate i utjecajne, medijska kampanja #MeToo, stigla je i u restoranske kuhinje. O nasilju nad ženama, kako fizičkom, tako i psihičkom, u restoranima, prva je progovorila kanadska chefica Jen Agg. Nakon toga, vrlo moćni chefovi poput Maria Batalija, i nevjerovatno uspješni restorani, poput newyorškog Spotted Pig, morali su se povući i zatvoriti vrata na neko vrijeme.
Nove lokacije, novi običaji
Španjolski chef Jose Andres nominiran je za Nobelovu nagradu za mir, časopis Time ga je stavio na listu 100 najutjecajnijih osoba 2018.
Najinovativniji restorani današnjice ne nalaze se samo u New Yorku, Londonu, Hong Kongu, Dubaiju. Virgilio Martinez sa suprugom Piom Leon, najboljom južnoameričkom kuharicom, obnavlja i predstavlja svijetu autentičnu peruansku kuhinju, u prijestrolnici Limi. Erin French, američka chefica, za svoj je restoran, jedan u najboljih u zemlji, izabrala mjestašce Freedom, Maine, s 700 stanovnika. Slično je i s restoranom Dattilo (jedna Michellinova zvijezdica), točnije, obiteljskim imanjem kojeg vodi mlada chefica Caterina Ceraudo, koji se nalazi na brdovitom i teško dostupnom dijelu talijanske pokrajine Kalabrije.
Osim lokacija mijenja se i način na koji se jede u restoranima. Dvadesetsedmogodišnji izraelski chef, Raz Rahav, u svom restorau OCD u Tel Avivu, nema pojedinačnih stolova, već jedan veliki, za kojim svi gosti zajedno večeraju. Za razliku od restorana “Qafiz”, s jednom zvijezdicom, mladog Nina Rossija, na jugu Italiji, koji se sastoji od kuhinje i samo četiri mala stola za goste.
Peruanci kuhaju peruanska jela u Kopenhagenu koristeći lokalne proizvode, Sirijci otvaraju restorane u Veneciji trudeći se da se njihovi zemljaci-izbjeglice osjećaju manje usamljeni, u Washingtonu cvjetaju eritrejske zalogajnice.
Nijedna nacionalna kuhinja više nije premala ili presiromašna, svako jelo poizašlo iz tradicije i povezanosti s teritorijem, posjeduje dostojanstvo najkompliciranijeg francuskog deserta.
:(Još nema komentara