Vitamini i minerali

Vitamini i minerali nisu lijekovi, ali mogu biti sjajno sredstvo u prevenciji degenerativnih bolesti i raznih bolesnih stanja. Ciljana uporaba dulje vrijeme može dati izvrsne učinke, međutim isto tako njihovo nekontrolirano korištenje nije preporučljivo.

Da li su vitamini i minerali proizvodi namijenjeni najširoj populaciji stanovništva ili samo ciljnim skupinama, dojenčadi, trudnicama, sportašima...?

Velika im je prednost što su dostupni ne samo u ljekarnama nego i prodavaonicama zdrave hrane, bez recepta, i što ih svatko može koristiti bez bojazni od nuspojava. Danas se razlikuju stara i nova poimanja uloge vitamina. Prije dosta godina razmišljali smo kako prevenirati rahitis, skorbut i sterilitet. Danas to nitko i ne spominje. Govori se "drugim jezikom" - kako spriječiti slobodne radikale u razaranju stanica i tkiva, kako spriječiti pojavu malformacija novorođenčadi ili kako poboljšati rezultate u sportaša. U prehrani sportaša vitamini i minerali dali su svoj puni doprinos pa se zapravo može reći da su najveći pomaci u istraživanju uloge vitamina i drugih suplemenata bili povezani sa sportom.

Nova i stara razmišljanja o suplementima došla su do punog izražaja u doziranju vitamina. Konzervativna škola držala je RDA (Recommended Dietary Allowances - preporučene dnevne količine) za C vitamin punih 10 godina na simboličnoj razini od 60 mg iako je imala velik broj ozbiljnih radova koji su nedvosmisleno ukazivali na potrebu povećavanja dnevnih preporuka na minimalno 100 mg. Slično je bilo i s E vitaminom. Sve epidemiološke studije i pokusi ukazivali su na učinkovite doze od 100 mg, a nadležni organi tvrdoglavo su ostajali na starim pozicijama od 8 do 10 mg RDA. Sve do početka 2000. godine, kada je, izgleda, novo tisućljeće stvari ipak pokrenulo s mrtve točke.

Zanimljiva je opaska dr. Freia, američkog stručnjaka za javno zdravstvo, koji smatra da se, ako jedna institucija drži takvo stanje stvari desetak godina – a istovremeno ima podatke koji pokazuju da u SAD-u godišnje umire 1, 3 milijuna ljudi od srčanog i moždanog udara ili posljedica karcionoma i ne poduzima ništa iako je svjesna da dodavanje vitamina i minerala može biti korisno – postavlja pitanje odgovornosti te institucije. Tim više što se Amerikanci strogo pridržavaju RDA u školama, vojsci i u domovima za umirovljenike.

Naravno, i dalje ostaje otvorena dilema; jesu li vitamini i minerali proizvodi za masovnu produkciju, namijenjeni najširoj populaciji stanovništva, ili su namijenjeni ciljnim skupinama kao što su dojenčad, djeca, trudnice, rekonvalescenti, sportaši. Prvi slučaj do sada nije reguliran, a drugi (Supplements for Special Dietary purpose) potpuno je reguliran relevantnim standardom (Codex Standard 146/1985) FAO/WHO.

Ako pada kiša - otvori kišobran

Čovjek je izumio kišobran da bi se zaštitio od kiše, a da bi zaštito svoje zdravlje, otkrio je vitamine i minerale.

U tom kontekstu treba gledati na ovu veliku skupinu suplemenata i nije potrebno šire ulaziti u polemiku što danas znači njihova proizvodnja i dodavanje prehrani, tj. njihovo suplementiranje. Kada bi se egzaktno mogla izvršiti procjena koliko je ljudskih života spašeno od bolesti u periodu od 1900. do 2000. godine zahvaljujući upravo vitaminima i mineralima koji se na ovaj ili onaj način dodaju prehrani čovjeka, onda bismo mogli dobiti iznimno zanimljive podatke o tome kako čovjek sporo ali sigurno napreduje. Ako uzmemo u obzir samo vitamin A, koji u nekim krajevima svijeta doslovce spašava stotine tisuća ljudi od sljepila, onda bi to mogla biti sasvim dovoljna ilustracija. Nećemo govoriti o folnoj kiselini koja u vrijeme prvog dijela trudnoće sprječava razvitak malformacija zametka.

Vitamin B1 postao je spas za sve one koji su na Dalekom istoku platili visoku cijenu uvođenja nove tehnologije u obradi riže, tj. njezina rafiniranja. 

Nekoć su ljudi u jabuke ubadali čavle u namjeri da ih obogate željezom. Danas znamo da kisela hrana poboljšava apsorpciju željeza. Nekada su roditelji djeci davali žlice ribljeg ulja, koje ima neugodan miris. Danas se elegantno uzimaju kapsule bez ikakve muke. Svrha je onda bila osigurati dragocjene vitamine D i A, a danas i omega-3 masne kiseline. Umjesto da ljudi improviziraju, sada dobivaju žitarice obogaćene željezom ili gotove preparate suplemenata.

Sol je bila prva namirnica koja je bila obogaćena - jodom u svrhu prevencije gušavosti (1924. godine), danas je to rutinski postupak s mnogim hranjivim tvarima. Vitamin D je dodan mlijeku 1933. godine da bi se prevenirala bolest kostiju - rahitis. Jedan suplement bez kojeg nema apsorpcije kalcija u organizmu je okrenuo situaciju. Vitamin B1 (tiamin) bio je spas za sve one koji su na Dalekom istoku platili visoku cijenu uvođenja nove tehnologije u obradi riže, tj. njezina rafiniranja. Bolest beri-beri bila je tada prava pošast. Brašno i proizvodi od brašna prvi su put obogaćeni vitaminom B1 1940. godine kad je počeo II. svjetski rat. Cilj je bio osigurati zdravlje trupa koje su išle na europska bojišta. To su samo neki od primjera kako bi se naglasilo veliko značenje vitamina i minerala u svakodnevnoj prehrani.

Prema studiji objavljenoj početkom 2000. godine u Journal of the American Medical Association, u periodu od 1990. do 1997. godine potrošnja vitamina na području SAD-a porasla je 3.66 puta. Temeljni je motiv zaštita od bolesti, a kod sportaša postizanje boljih rezultata, zaštita od infekcija, veća snaga i bolja kondicija.