EGIPAT / PIRAMIDE /

                  Kairo je nedaleko iza nas, a mi započinjemo sa obilaskom jednim od Sedam svjetskih čuda koji su ostali u životu , a to je KEOPSOVA PIRAMIDA. Prije dolaska do Keopsove piramide , posjetit ćemo i ostale piremide... 

Što o njima piše Saša:

                  Današnji prvi cilj našeg obilaska je Sakkara. To je arheološki lokalitet na južnom rubu šireg teritorija Kaira, u neposrednoj blizini drevnog glavnog grada Memfisa, i to je nekadašnja nekropola drevnog Memfisa. Nalazi se oko 30 km jugozapadno od centra Kaira, na rubu pustinje. Zauzima površinu oko 7 x 1,5 km.

                  U početku su se kraljevski pokojnici i drugi velikodostojnici pokapali u podzemnim grobnicama, prekrivenim niskim, ravnim pokrovima od blatne opeke u obliku krnje piramide, visine 6-8 metara, a širine do oko 50 metara, zvanim mastaba (na arapskom to znači klupa). Takvih mastaba u Sakkari ima mnogo, oko 200, a osim njih tu se nalazi i mnoštvo drugih građevina.

                Vrlo značajan spomenik u sklopu Sakkare je Serapeum. To je galerija grobova, uklesanih u stijeni, koji su služili kao počivalište mumificiranih tijela bikova boga Apisa. Ove grobove otkrio je August Mariette 1851. godine, ali su svi osim jednog, bili provaljeni i opljačkani. Mumificirani bik iz njega se danas može vidjeti u Kairskom poljoprivrednom muzeju.

                       Najznačjniji spomenik u Sakkari je stepenasta piramida faraona Đosera, vladara iz 3. dinastije, građena oko 2650. godine prije Krista.

Njen graditelj, Đoserov vezir, svećenik boga Ra i veliki inovator i arhitekt Imhotep odlučio je blatne opeke zamijeniti mnogo trajnijim kamenom. Izgradio je grobnicu na način da je složio 6 mastaba od kamena jednu na drugu i tako dobio stepenastu piramidu, prvu piramidu u povijesti. Kada je sagrađena bila je visoka 62,5 m i pokrivena bijelim vapnencem, dok joj je danas visina 60 m. Oko piramide uređen je kompleks dvorišta, svetišta i drugih objekata, ograđen zidom od vapnenca, visokim oko 10 metara. U taj kompleks ulazi se kroz prolaz s kolonadom od 40 stupova, izrezbarenim kao stablo palme. To je najstariji kompleks zgrada izgrađen potpuno od kamena.

               U blizini Đoserove piramide ističe se Unasova piramida, iako na prvi pogled izgleda kao hrpa kamenja i zemlje. Unas je bio 9. i posljednji faraon 5. dinastije. Njegova piramida je izvana u vrlo lošem stanju, napola je srušena, ali je unutrašnjost dobro sačuvana. Razlog rušenja je loša kvaliteta gradnje i upotreba kamenih blokova s nje za druge gradnje. Građena je u 24. stoljeću prije Krista. To je mala stepenasta piramida, najmanja iz doba Starog kraljevstva. 

                 Niskim silaznim tunelom, visine oko 120 cm, dolazi se do malog vestibula, veličine 2,5x2 metra, i nastavlja horizontalnim niskim hodnikom do predsoblja. Odatle se desno ide u grobnu komoru, a lijevo u tzv. Serdab, prostorija u kojoj su pohranjene statue Ka, duha pokojnika. U grobnoj komori nalazi se sarkofag faraona, naravno, opljačkan. Grobna komora prekrivena je hijeroglifima, koji služe zaštiti faraona u zagrobnom životu. Ovi tekstovi su bili povezani sa okolnim tekstovima oko piramide i predstavljaju najranije tekstove u piramidama. Unas je bio prvi faraon koji je naredio da mu po zidovima piramide budu ispisane pogrebni tekstovi kako bi mu pomogli u putovanju u zagrobni život. Ovu ideju su usvojili kasniji faraoni.

                   Jezgra piramide je građena od grubo klesanih vapnenačkih blokova, i obložena je fino obrađenim bijelim vapnencem iz kamenoloma u Turi, od kojih su neki još uvijek sačuvani. Duljina baze piramide bila je 57,75 metara, a visina 43 metra. Piramida je okružena pomoćnim objektima i bila je ograđena visokim zidom od vapnenca.  Ulaz u piramidu uglavnom je zatvoren za javnost, ali mi smo imali sreće i ulaz je bio dopušten. Ja sam ušao, Mira nije, bojala se skučenog prostora. Imala je pravo, pristupni tunel visok je oko 120 cm, trebalo je ići skoro četveronoške.

                              Idemo dalje ...

Dahšur je arheološko nalazište oko 8 km južno od Sakkare (oko 40 km od Kaira), na zapadnoj obali Nila i na početku pustinje i kronološki dolazi nakon Sakkare. Za razliku od Sakkare, gdje je većina objekata blizu jedan drugoga, u Dahšuru su pojedini objekti razbacani na prostoru od desetak kilometara. Do dva najvažnija objekta, Savijene i Crvene piramide može se doći cestom, ali ne i do drugih objekata. Do njih treba pješačiti ili se voziti kroz pustinjski pijesak. Zato Dahšur izgleda kao da ima samo dvije piramide usred pustinje, bez ikakvih pratećih objekata. Ali zato je u blizini baza egipatske vojske, i naravno, turistička policija. Nekoliko policajaca, naoružani dugim cijevima, čuvaju red i mir…

 Ovdje je faraon Snofru (ili Sneferu), otac slavnog faraona Keopsa (Khufua), kojeg su prozvali faraonom koji je pomakao najviše kamenja u povijesti, izgradio čak tri piramide, prije nekih 4600 godina.

             Prva mu je bila tzv. Savijena piramida.

To je prva prava piramida u povijesti, prva koja ima glatke stranice. Izgleda da je Snofru želio izgraditi piramidu s dosta strmim kutom nagiba stranica, od 55 stupnjeva, ali kad je dosegao otprilike polovinu sadašnje visine piramide, shvatio je da je kut prestrm i da ugrožava stabilnost piramide. Smanjio je kut na 43 stupnja i završio piramidu. Visina piramide je 104,7 metara, a duljina baze je 189,5 metara. Piramida je građena od vapnenca i pješčenjaka, a obložena je sjajno uglačanom oplatom od bijelog vapnenca, koja je pružala veličanstven dojam. Danas je ova oplata vrlo dobro sačuvana.

Zadivljuje preciznost i točnost izrade, pojedini blokovi naliježu jedan na drugi milimetarskom točnošću, a pri gradnji piramide nije korištena žbuka. Pojedini blokovi kamena teški su nekoliko tona.

Ova piramida ima dvije grobne komore, i dva ulaza. Od sjevernog ulaza do komora vodi tunel dug oko 80 metara. Drugi ulaz je na zapadnoj strani i zatvoren je. Nismo ulazili u piramidu, bila je zatvorena za javnost.

           Snofru nije bio zadovoljan ovom piramidom i izgradio je drugu, koristeći se stečenim iskustvom, na poziciji oko kilometar sjeverno od Savijene piramide. Ta piramida dobila je ime Crvena piramida, zbog crvenkastog kamena, od kojeg je građena.

Visoka je 105 metara, a duljina baze je 220 metara. Kut nagiba stranica je približno isti kao kod gornjeg dijela savijene piramide, oko 43 stupnja. Smatra se da je gradnja ove piramide je počela u tridesetoj godini Sneferuove vladavine, i trajala 17 godina. Neki egiptolozi smatraju da je izgrađena za samo 10 godina.

Oplata piramide je gotovo potpuno nestala, a 4600 godina su znatno nagrizle kamene blokove, od koji je piramida građena. Ulaz u piramidu nalazi se na sjevernoj strani, dosta visoko, i do njega se dolazi stubama urezanim u piramidu. Uski tunel, visine samo 91 cm, vodi do grobne komore, a još jedan kratki tunel vodi do druge grobne komore. Do njih je i treća, krajnja komora visoka 15 metara, do koje se dolazi kratkim tunelom.

Ulaz u piramidu bio je dozvoljen, ali se ni meni ni Miri nikako nije išlo u tunel visok 91 cm, za kojeg se kaže da je u njemu vruće. Osim toga, Mira je morala čuvati koljeno.

                           Sjedamo u autobus i idemo dalje...

Plato Gize nalazi se u jugozapadnim predgrađima Kaira, sjeverno od Dahšura i Sakkare, na rubu pustinje, oko desetak kilometara zapadno od rijeke Nil. Tu se nalazi nevjerojatno veliko i bogato nalazište, kojim dominiraju Keopsova, Kefrenova i Mikerinova piramida, Sfinga, i niz manjih, ali isto tako značajnih objekata. A istraživanja i dalje traju, i svakog dana se pronađe nešto novo.

Faraon Khufu, poznatiji po grčkoj inačici svog imena kao Keops, izgradio je najveću piramidu svih vremena, a to je znana Keopsova piramida . Ona je bila 3800 godina najviši objekt izgrađen ljudskom rukom. Ova piramida bila je visoka je 146 metara, a duljina stranice baze iznosi 230 metara. Danas je piramida visoka samo 139 metara, zbog erozije, koja je uništila vrh.

 Pa i tako krnja piramida ostavlja veličanstven dojam. To umjetno kameno brdo, ljudskom rukom stvoreno prije 4600 godina, visoko je samo malo manje od splitskog Marjana. Stranice piramide su zapanjujućom točnošću orijentirane prema stranama svijeta. Isto tako zapanjuje točnost kojom pojedini blokovi naliježu jedan na drugi. U fuge između dva bloka ne može se ugurati niti tanki nož. Dimenzije piramide pokazuju iznenađujuće međuovisnosti. Tako je odnos opsega piramide i njene visine jednak broju 2Pi, unutar granica od 0,05%.  Treba spomenuti još jedan zanimljivi detalj. Sve četiri stranice piramide su blago konkavne tako da horizontalni presjek piramide nije kvadrat, odnosno, stranice kvadrata su malo zakrivljene prema središtu. Pretpostavlja se da je ovo napravljeno zbog boljeg izgleda piramide, ali i zbog poboljšanja stabilnosti strukture piramide.

 Procjenjuje se da masa ove piramide iznosi oko 6 000 000 tona i da se piramida sastoji od oko 2 500 000 kamenih blokova, prosječno teških oko 2,5 tone, iako ima i znatno težih. Građena je od vapnenca, izvana obložena sjajno poliranim bijelim Tura mramorom, kojeg više nema, a najveći blokovi, pronađeni u kraljevskoj komori teški su 25 do 80 tona i izrađeni od granita, dovezenog iz Asuana, udaljenog oko 800 km. Nakon jakog potresa, koji je rasklimao oblogu piramide, većina blokova obloge piramide upotrijebljena je za gradnju drugih objekata u Kairu.  Smatra se i da su kameni blokovi, koji čine jezgru piramide, grubo klesani, i da su šupljine, koje su zaostale među tako grubo klesanim blokovima, popunjene kamenim kršem, preostalim nakon klesanja blokova, pomiješanim sa gipsom.

 Originalni ulaz u Veliku Piramidu nalazi se na sjevernoj strani, 17 metara iznad zemlje.

Odatle se ulazi tunelom presjeka 1x1 metar do nedovršene komore u temeljima piramide. 28 metara od ulaza kameni blok prikrivao je početak uzlaznog prolaza u stropu silaznog prolaza, dugog 40 metara i presjeka 1x1 metar. Na kraju ovog prolaza odvaja se horizontalni prolaz za kraljičinu komoru i visoka galerija, koja vodi u kraljevu komoru. Danas se u piramidu ulazi kroz tzv. Razbojnički ulaz, kojeg je probio 820. godine kalif Al - Ma'mun.

 Godine 1954. u jami pokraj Velike piramide pronađen je netaknut brod dug oko 48 i širok oko 5 metara. Nakon 16 godina rada na obnovi ponovno je složen i izložen u modernoj zgradi nedaleko od nalazišta. Poznat je kao sunčani brod.

                   Odmah do piramide nalazi se pogrebni hram, od kojeg vodi široki kamenom popločani put do dolinskog hrama, koji se nalazi na nekadašnjoj zapadnoj obali rijeke Nil.

                   Na istočnoj i zapadnoj stani Keopsove piramide nalaze se groblja plemića i svećenika, uklesana u stijene.

                    O gradnji piramida se zna mnogo, a još više se ne zna. U početku se smatralo da su piramide gradili robovi, međutim, pokazalo se da su ih gradili slobodni radnici, u doba poplava, kad nisu mogli raditi u poljima. A rad se plaćao tako što su bili oslobođeni dijela poreza, Egipćani tada nisu poznavali novac. Još uvijek postoje dvojbe oko tehnologije gradnje, zna se da su Egipćani poznavali željezo i željezni alat, ali je željeza bilo jako malo. Glavni alati bili su bakrena dlijeta, maljevi od tvrdog vulkanskog kamena diorita, prah od tvrdog kamena, kvarcni pijesak, užad i drvene konstrukcije. Tehnologija gradnje je posebna zagonetka. Jedan od uglednih egiptologa rekao je: »Logistika gradnje piramida u Gizi je zapanjujuća, kad se uzme u obzir da Egipćani nisu imali ni koloturnike, ni kotače ni željezni alat. Pa ipak, Keopsova piramida je ekstremno precizno građena i njena baza je horizontalna s greškom manjom od centimetra, na čitavoj površini od 5 hektara. Takva preciznost je i danas teško ostvariva, uza sve suvremene načine gradnje i laserskog niveliranja.»    

                 Mnogi egiptolozi su istraživali gradnju Keopsove piramide, i procjenjivali su potreban broj radnika, i vrijeme gradnje. Njihove procjene kažu da je za gradnju trebalo 10 do 20 godina i nekih 15 000 do 40 000 ljudi.

       Nedavno objavljena istraživanja njemačkog stručnjaka Franza Lohnera pokazuju kako se moglo primjenom jednostavnih pomagala izvršiti ovaj težak posao. Glavna pomagala prema Lohneru bila su valjci za konope, preteča današnjih koloturnika, i drvene saonice, koje su ljudi vukli po drvenim tračnicama, a između saonica i tračnica su ubacivali drvene valjke. Lohner je izvršio niz proračuna, koji dokazuju mogućnost da su na taj način transportirani blokovi do piramide i ugrađivani u istu. Pretpostavio je da se piramida gradila 20 godina, i da se sastoji od 2 500 000 kamenih blokova, i da je u godini bilo 290 radnih dana, što znači da je svakog dana trebalo ugraditi 431 blok. Uz pretpostavku da se radilo 10 sati dnevno, ugrađivalo se jedan kameni blok svake minute. A svaki blok morao je biti pregledan, njegove mjere kontrolirane, i po potrebi dotjerane, i morao je biti dovučen na točno određeno mjesto, prema planu gradnje, i onda ugrađen za jednu minutu… dakako, vjerojatno se radilo sa stotinjak blokova istovremeno u nižim slojevima piramide. U višim slojevima broj paralelno ugrađivanih blokova se proporcionalno smanjivao. A to svjedoči koliko je detaljno i precizno moralo sve biti isplanirano. Lohnerov grubi izračun kaže da je Keopsovu piramidu gradilo u prosjeku oko 6700 vrlo iskusnih radnika, s tim da je mnogo više radnika radilo na piramidi u najnižim slojevima, a kad su došli do vrha piramide, radilo ih je par desetaka, jer naprosto nije bilo mjesta za više ljudi. To nisu bili robovi, kako se donedavno mislilo, nego slobodni obrtnici, koji su radili na piramidi da bi bili oslobođeni plaćanja poreza.

                  Blokovi vapnenca od kojih je sagrađena ova piramida i koji su vađeni iz kamenoloma na desnoj obali Nila, dopremani su čamcima niz rijeku. To se moglo raditi jedino u proljeće, u doba poplava, pa je zato trebalo 20 godina (neki egiptolozi smatraju da je Velika piramida dovršena za 10 ili15 godina) i oko 500 000 plovidaba da se donese potrebna količina kamena. O tome svjedoči papirus poduzetnika Merera, koji se bavio prijevozom kamenih blokova za gradnju piramide. Pošto bi se kameni blokovi prevezli, grupa ljudi je vukla blokove, od kojih je svaki težio 2,5 tone, na saonicama uz put. Zatim su ove blokove uredno redali, a druga grupa ljudi ih je izvlačila do mjesta gdje se gradila piramida. Još uvijek nije sasvim objašnjeno kako su prevozili kopnom velike kamene blokove, i kakve brodove su koristili za transport kamenih blokova. Danas je Nil relativno daleko od piramida, ali postoje dokazi da je u doba gradnje piramida Nil tekao vrlo blizu gradilišta piramida, što je znatno olakšalo transport kamenih blokova.

Kad čovjek vidi sve ovo, zapita se: pa, dobro, a čemu je sve to služilo? Čemu taj divovski posao, utrošen toliki dragocjeni materijal? Odgovor nije ni lagan ni jednostavan. Velika većina egiptologa smatra da nema sumnje da su piramide bile građene kao grobnice faraona.

                  Drevni Egipćani faraona su smatrali najvažnijim čovjekom, vrhovnim svećenikom i živim bogom među ljudima, čovjekom, u čijem tijelu boravi bog. I koji jedini komunicira s bogovima. Njegova dužnost bila je da se brine da sunce svakog dana izađe, da Nil svake godine poplavi i donese plodni mulj i vodu na polja, da žetva bude bogata… Da bi sve to postigao, da bi od bogova izmolio da se sve to ostvari, faraon je svakog dana obavljao točno određene i propisane rituale. Ako bi faraon bio odsutan, u ratnom pohodu ili na nekom putovanju, zamijenio bi ga vrhovni svećenik.   Egipćani su vjerovali da faraon nakon smrti postaje bog, koji će se i dalje brinuti za dobrobit svog naroda. Vjerovali su da svaki čovjek ima dušu, nazvanu Ka, koja napušta čovjekovo tijelo u trenutku smrti, i da mu se vraća u zagrobnom životu. A da bi se duša mogla vratiti svom tijelu, mora ga moći prepoznati. Da bi osigurali da će duša prepoznati svoje tijelo, trebalo je to tijelo sačuvati od propadanja, i zato su Egipćani razvili tehniku mumificiranja.

 Proces mumificiranja je trajao oko sedamdeset dana. Uklanjali su se svi unutarnji organi osim srca i bubrega te se konzervirali odvojeno u posudama koje nazivamo kanopama. Tijelo iz kojeg je izvađena utroba se sušilo a potom pralo i čistilo. Mjesto reza se šivalo, koža se mazala raznim smolama, uljima i začinima te se tijelo na posljetku motalo u lanene zavoje, baš kao što to nalaže Knjiga mrtvih. Između zavoja su se umetali zaštitni talismani, a za to vrijeme je svećenik izgovarao magične riječi kako bi aktivirao moć talismana. Nakon sedamdeset dana, pripremljenom se tijelu dodavala posmrtna maska na kojoj je prikazan kao mlad čovjek, te se polagalo u sarkofag. Tijelo faraona često se polagalo u tri sarkofaga, unutarnji je često bio od čistog zlata. Na lice faraona stavljala se zlatna posmrtna maska, koja je prikazivala lice faraona kad je bio mlad. Uz faraonov sarkofag su se stavljali razni predmeti, koje je faraon koristio za života, i za koje se vjerovalo da će mu trebati i u zagrobnom životu. Primjerice, to je bila faraonova kočija, prijestolje, posude s hranom, odjeća, oružje, pa čak i sluge, koji su dobrovoljno išli u smrt da bi mogli služiti svog faraona u zagrobnom životu. Ti predmeti su bili u pravilu izuzetno vrijedni, često od plemenitog drva, pozlaćeni i ukrašeni zlatom i draguljima, pa čak i od čistog zlata. A da bi se zaštitilo faraonovo tijelo i svu njegovu imovinu, trebalo je izgraditi grobnicu, koja će čuvati faraonovo tijelo za vječnost, a istovremeno svim ljudima pokazati koliko je bio moćan i velik pokojni faraon. Ispočetka su tome služile mastabe, a zatim piramide.

                  U svim piramidama nađene su grobne komore, u mnogima su pronađeni i sarkofazi, i hijeroglifski natpisi. Ali velika većina piramida bila je opljačkana. Nije ni čudo, kao grobnice faraona sadržavale su golemo bogatstvo u zlatu, dragom kamenju, i drugim skupocjenim materijalima, a sve to bilo je namijenjeno faraonu, da mu služi u zagrobnom životu. A pljačkaši su to dobro znali, neki egiptolozi čak smatraju da je među pljačkašima bilo i graditelja piramida, koji su znali kako doći do dobro skrivenih tajnih komora punih blaga.

                      U novije vrijeme pojavila su se i mišljenja da piramide, a posebno Keopsova, skrivaju razne do sada neobjašnjene tajne, i da drevni Egipćani naprosto nisu imali sva potrebna znanja ni sredstva da izgrade piramide toliko precizno, i da to ukazuje da su piramide gradili, ili barem rukovodili gradnjom pripadnici neke visoko razvijene zemaljske civilizacije, ili čak vanzemaljci. Indicija za ovo ima, ali do sada nisu otkriveni dokazi, koji bi nedvojbeno dokazali ove tvrdnje.

                  Odmah pored Keopsove piramide nalazi se piramida njegovog sina Kefrena (egipatski se zvao Khafra), samo malo manja od Keopsove. Kefren je bio 4. faraon 4. dinastije. Kefrenova piramida je građena oko 2570. godine prije Krista.

Baza njegove piramide duga je 215 metara, a visoka je 136,4 metra. Građena je na isti način kao i Keopsova, malo je strmija od Keopsove, i jednako je orijentirana, i na njoj je sačuvan gornji dio sjajne mramorne obloge. Donji, prizemni pojas obloge piramide izrađen je od crvenkastog granita, i dijelom je sačuvan. Piramida je izgrađena na brežuljku, tako da je Kefren uštedio nešto materijala. Prvi ju je istražio Giovanni Belzoni, 1818. godine, ali je piramida već bila opljačkana.

Istočno od piramide nalazi se posmrtni hram, znatno bolje sačuvan, nego Keopsov. Dolinski hram nalazi se malo istočnije, pretpostavlja se da je uza njega tekla rijeka Nil. Oba hrama povezana su širokom stazom od granita, duljine 495 metara. Oba hrama građena su od golemih blokova crvenkastog granita, teških i do 400 tona.

                Treća značajna piramida je znatno manja, i pripada Kefrenovom sinu Mikerinu (pravo egipatsko ime mu je Menkaur). Mikerinova piramida , baza joj je dugačka 104 metra, a visoka je 65 metara. Građena je od vapnenca i granita, uglavnom na isti način kao i piramida njegovog djeda Keopsa.

Prvih 16 slojeva obloge piramide izrađeni su od granita, a dalje od Tura mramora. Grobna komora je smještena ispod razine terena. U njoj su engleski istraživači početkom 19. stoljeća pronašli sarkofag od bazalta, i pored njega ostatke drvenog sarkofaga, koji je nosio Mikerinovo ime. Naravno, piramida je već davno prije opljačkana.

Slika našeg vodiča , prva je Keopsova piramida , druga Kefrenova , a treća u dubini slike je Mikerinova .

Uz ovu piramidu nalaze se tri satelitske piramide, mnogo manje od Mikerinove, posmrtni i dolinski hram.

             Istočno od Kefrenove piramide, blizu njenog dolinskog hrama, nalazi se vrlo poznati spomenik starog Egipta, Sfinga iz Gize, ili naprosto Sfinga.

To je golema skulptura, koja prikazuje tijelo lava sa glavom čovjeka. Dugačka je 73 metra, široka 19 i visoka 20 metara i lice joj gleda ka istoku. Pretpostavlja se da je građena u doba vladavine faraona Kefrena, iako neki egiptolozi tvrde da je građena znatno ranije. Urezana je u kameno tlo, tako da je kameni materijal oko skulpture uklonjen. Tlo se sastoji od slojeva vapnenca različite gustoće i otpornosti na eroziju, pa je tijelo skulpture nejednoliko erodirano pustinjskim vjetrovima i pijeskom u slojevima. Glava je izrađena od homogenijeg i otpornijeg vapnenca, pa je znatno manje erodirana. Pretpostavlja se da lice Sfinge predstavlja faraona Kefrena. Na licu nedostaju nos i brada. Postoje razne priče o tome kako su nestali nos i brada. Neki smatraju da su stradali od zrna Napoleonovih topova, za vrijeme francuske okupacije Egipta, dok drugi za nestanak nosa i brade krive Mameluke.

Nije poznato odakle potiče ime Sfinga. U grčkoj mitologiji se oko 2000 godina nakon gradnje Sfinge iz Gize, javlja pojam zvijeri s tijelom lava, glavom žene i krilima orla, koja je putnicima postavljala zagonetke i davila one, koji nisu točno odgovorili. Pretpostavlja se da je ime sfinge u grčkoj mitologiji izvedeno od grčkog glagola sphingo, što znači daviti. Za razliku od grčkog pojma sfinge, ova egipatska Sfinga ima na tijelu lava mušku glavi i nema krila.

Neki egiptolozi, zvani pseudoarheolozima, smatraju da Sfinga i Keopsova, Kefrenova i Mikerinova piramida svojim položajem pokazuju položaj zvijezda sazviježđa Lava i Oriona, koje su zauzimali prije 10500 godina, što bi trebalo biti u skladu sa špekulacijama da su piramide i Sfingu gradili Atlantiđani ili pripadnici neke druge visokorazvijene civilizacije sa Zemlje ili iz svemira prije nekih 10 000 do 12 000 godina. Isto tako se nagađa da postoje tajne prostorije ispod Sfinge, pa čak i da se tamo nalaze knjige s tajnim znanjima Atlantiđana. Do sada nije pronađeno ništa takvog.

Sa ovim Sašino viđenje piramida završava , a nas dvoje puni utisaka o viđenom  sa ostalim prijateljima iz naše ekipe , sjedamo u autobus, vraćamo se u Kairo i letimo dalje....