O uvođenju razuma (uvećim dozama)u našuprehranu

Tko se krije iza pseudonima autorice članka o dohrani beba nakon prvih 6 mj? Da li je žena teroristkinja ili samo živi na vrhu planine?

Pažnju mi je privukao članak o dohrani beba, nakon prvih 6 mjeseci. Ovako piše:

Sedmi mesec

Četiri obroka dnevno, otprilike na četiri do četiri i po časa obrok. Dva obroka po 200 grama mleka neobranog u prahu ili nerazblaženog kravljeg mleka sa tri ravne kašičice ili kocke šećera. Dva druga obroka po 150 grama mleka neobranog u prahu ili nerazblaženog kravljeg mleka i dve ravne kašičice šećera, pomešano sa jednom prevršenom velikom kašikom griza ili mrkog brašna, gusto skuvanog na vodi. Pasirano voće i povrće i sok od voća ili paradajza, do 100 grama dnevno. Jedno celo žumance, tvrdo kuvano, pomešano sa mlečnom kašicom. Prognječena jetra ili meso, do 50 grama dnevno. Izmedju obroka ponuditi prokuvane vode, a naročito leti. Riblje ulje ili vitamin ,,A“ + ,,D“kao i ranije.

Savjeti idu naprijed, do 12. mj. manje više u istom stilu recepata – od nerazrjeđenog kravljeg mlijeka začinjenog kašičicama šećera, obogaćenog mrkim brašnom. Nema nešto mesnih varijacija jer su stalno prognječena pileća jetra (sveža, jer se brzo kvare), kuhano žumanjce (u mlečnoj kašici, brrr), sokovi standarno, uz obavezni sok od rajčica.

Komentari užasnutih majki, uz vapaje  molbe uredništvu da skine ovakve štetne članke, posebno jer bi neka mlada neuka majka, mogla preuzeti ovaj način dohrane. Nisam izdržala a da ne dopišem nešto slično – tko se krije iza pseudonima, da li je žena teroristkinja koja želi potrovati mlade bebe, da li možda živi na vrhu neke planine u “kojoj vuk još uvijek podne zvoni, a lisica poštu nosi” ( ali, oprez, žena ima internet, sasvim je pismena). Pa kako onda sva moguća literatura namjenjena dohrani bebe koju su napisali nebrojeni pedijatri, nutricionisti, dijetolozi i kako li se već nazivaju svi oni koji brinu o ishrani ljudske vrste, posebno bebe – ostaje ovakvim osobama posve nepoznata? Kravlje mlijeko ? Zabranjeno do 12 mjeseci. Mrko brašno zabranjeno do 12 mj (bebin probavni sistem ima teškoće u probavi integralnih žitarica). Šećer je apsolutno zabranjen, doveden na razinu arsenika. O soli istina ništa ne piše tako da ne znamo da li se prognječena pileća jetrica sole… Sve sam to nabrojila i onda mi se gnjevni prst zaustavio na tipki “pošalji”…

Najprije sam prebrojila svoje godine, pa one svoga supruga, njegove braće, naših prijatelja. Uglavnom, svih nas koji smo još živi i imamo više od 50 godina ( a mnogi  iz mojih krugova znanaca razmjenjuju i “osam banki “). Većina od nas odgojena je na kravljem mlijeku, zašećerenom grizu, a možda i medu (zabranjeno do 12 mj). Istina, ne znam tko bi mi mogao točno odgovoriti da li je moja pokojna baba (umrla u 96 godini, mršava, tanka , sva po današnjim mjerilima), koja je bila nepismena i koja je odgojila osmero djece na kravljem mlijeku i puri - koristila svinjsku mast,  pancetu, sol i kocke šećera nakon 12 , 15 ili 20 mjeseci života svoje djece? Da li je tumor na crijevima od čega su umrle moja tetka (u 80. g ) i moja majka (u 89. g), inače cijeli život zdrave, lijepe, vitke ( čak i bez osteoporoze ) – bio prouzrokovan neispravnom prehranom u ranom djetinjstvu ?

Da li je ovo rezoniranje na nivou naše “zatucane” kolegice sa coolke? Hoću reći, ja i moja generacija odgojene smo na ovakvoj šemi prehrane, svoju djecu smo, naravno, hranili i odgajali malo prosvjećenije (čuvena era dr Spocka) -  ali koristili smo šećer, u špinat i juhu smo dodavali malo soli da bude ukusnije, povrtne kašice začinjali sa malo svježeg vrhnja, pire od brokolija i krumpira sa malo maslinovog ulja… Mijesili smo kolače i nakon 12 mjeseci naša djeca su uživala u mliječnim večerama od palačinki, sutlijašima, pitama od sira i jabuka, biskvitima sa domaćom marmeladom, kolačima i kolačima …

Listam, naime, proučavam, već mjesecima dječju prehranu, pišući knjigu recepata za mlade mame, s posebnim naglaskom na period nakon 12 mj, kada dijete “počinje jesti sve”. Naravno, tražim i preporučujem recepte u kojima će uživati cijela porodica, kako prezaposleni roditelji ne bi kuhali posebno za malu djecu. Takvi recepti, već po definiciji, moraju biti zdravi, u duhu današnjeg vremena i današnjih uvjeta života ali i već alarmantnog stanja kakvoće hrane koja nam se nudi. Teorije, preporuke, ideje od američkih, engleskih, talijanskih, francuskih do naših vrlo su različite i mnoge se međusobno potpuno isključuju. Zaključak se nekako nameće sam od sebe – treba nam, naravno, osnovnog znanja o zdravoj  prehrani za nas i našu djecu i jako puno zdravog razuma kod biranja i usvajanja teorija i savjeta . Jer, neće proći mnogo vremena kada će neki čuveni institut otkriti kako je nešto što se sada smatra neprikosnovenim, štetno ili nepotrebno.

:(Još nema komentara

Budi prva/i, podijeli svoje mišljenje o slici i pomozi nekome u odabiru savršenog jela.