jedno malo iskustvo koje želim zabilježiti i podijeliti...
Jednostavno rečeno nama je bilo savršeno... a nekom se možda i ne bi svidilo. Otok Ošljak je jedan mali otočić na putu trajektom iz Zadra na otok Ugljan - Preko. Ošljak je najmanji naseljeni otok na našoj obali, kažu da zimi na otoku živi tek 10-tak stanovnika. Nema ceste... auto ostavite u Zadru. Nema trgovine... ponesite namirnice. Nema noćnog života... Nismo imali internet, tv, radio... Ima jedan restoran!
Mi smo se naoružali samopouzdanjem i krenuli iz Slavonije na put u kako bi moj prijatelj Joe rekao u NIŠTA. Nakon putovanja koje moja obitelj baš i ne voli (uz povračanje) stigli smo do otoka... tu su nas dočekali pauci i komarci, neudobni kreveti, staro posuđe ... ali ništa nas nije iznenadilo - bili smo pripremljeni!
Imali smo ono bitno: vodu, struju, plin! Uz ovo bitno tu je i plaža uz kuću i more čisto da se ne može opisati. More čisto da vidite svaki kamenčić, svaku travku i ribicu, rakove sakrivene u kamenju i krastavce po dnu mora.
Otok Ošljak u kategoriji je PARK ŠUMA. Na otoku prevladavaju čempresi i borovi. Oko otoka vodi staza. Cijeli otok prođete laganom šetnjom za 40 minuta (ako nemate fotoaparat, a ako ima uza se fotoaparat onda šetnja traje puno više... ali na otoku vam svejedno ne treba sat), a možete ga i optrčati - cca 15 min!
Na otoku nalazi se crkvica sv. Marije iz 6. stoljeća - koja je zatvorena, a mještani kažu da se otvara jednom godišnje.
Također otok ima i košarkaško igralište, te male golove za nogomet i naravno bočalište. Kako ovo sve pišem shvaćam da je moj prijatelj lagao (rekao je da idemo u ništa... a mi smo imali sve što nam je trebalo).
Kažu da je otok poznat po ribolovu... mještani love ribe za svoje potrebe, i po ronjenju... dolaze domaći i strani turisti sa raznim čamcima, brodicama, gliserima, jahtama, jedrilicama i stvarno rone, kupaju se i vjerojatno uživaju.
Govorili su kako će djeci biti jako dosadno (14 i 9 godina) no moram vam reći da su djeca uživala. Pročitali su knjige koju su ponijeli, rješavali osmosmjerke i križaljke, čitali viceve, ludirali se, kupali, šetali, fotografirali... i nisu rekli onu poznatu rečenicu... "meni je dosadno".
Navečer smo svi u 22h bili umorni i spavali do buđenja uz cvrčke, a kako sam na početku rekla od neudobnih kreveta liječili smo se plivanjem (ujutro prvo u more, a onda sve ostalo).
Stare šerpe i lonci, nisu nam smetale jer smo ponijeli wok i tavu, tako da je bilo pečenih krumpira, palačinki, mesa, rižota, fritula, ribica i pudinga...
Jutarnje kupanje i predivni zalasci sunca su me oduševili, opustili i odmorili. U dva tjedna samo smo tri puta otišli trajektom u šoping.
Moja Iva snimila je preko 1000 fotografija (neke sam i ja osobno). Ima tu predivnog cvijeća, zalaska sunca, rakova, školjki, čamaca i brodova, komada kamenja i svega što joj je došlo pod objektiv...
Snimila sam predivnu fotografiju...
:(Još nema komentara