Volimo putovati . Saša je isti kao ja. Pogledamo se i bez izgovorene riječi , klimnemo i kažemo „Idemo „
Na ovaj duži izlet išli smo da ponovimo gradivo koje smo nekih davnih godina učili radi dobrih ocjena. Kako smo to učili prije nekih pedesetak godina , a u ovim našim godinama lakše se sjećamo onoga što je bilo „davno , davno” vjerovali smo da dosta toga znamo i da će nam izlet biti ponavljanje gradiva , a ne učenje...
Put je , kao i onaj naš put u Albaniju bio u organizaciji osobe koja je za našu malu grupu organizirala putovanje na način da nam „otkrije” nešto novo , a to je daleko više nego kada se ide na klasično turističko putovanje.
Krajnji cilj putovanja su nam Konavle, a do njih valjalo je nešto naučiti o stećcima , soli.....
Idemo dalje , skrećemo prema Stonu ,a sve u cilju da bi nešto novo saznali u svezi solane i zidina u Stonu.
Prije par godina bili smo u rudniku soli u rudniku Wieliczka kraj Krakova , Poljska tako da sam tada obnovila gradivo u svezi dobijanja soli.
Znam da je kuhinjska sol natrijev klorid, kemijska formula je NaCl. Veoma je bitna za fiziološke procese u našem tijelu . Najveću uloga ima kod održavanja stalnog krvnog tlaka, živčanog sustava. Kuhinjska sol mora se unositi u organizam i to dnevno oko 5 grama. Problem je što se današnjim načinom života / jedenjem umaka , kruha , tvrdih sireva, raznih grickalica / u organizam unosi daleko više i tada nastaju mnogi zdravstveni problemi.
Postoje tri načina dobivanja soli : kamena sol, morska sol i kuhana sol.
Kuhana sol : dobiva se iz naslaga soli na mjestima gdje je nekada bilo more pa se njegovim povlačenjem nataložila sol. Bušenjem i polaganjem cijevi (slično kao i za naftu) dolazi se do nalazišta soli, te se upušta voda koja topi sol, te se „slanica „ diže na površinu, a netopivi ostaci padaju na dno. Slanica se zatim ispumpava, te se "kuhanjem" isparava voda da ostane samo NaCl. Ovo je način kako se radi u rudniku soli u Tuzli.
Morska sol : se dobiva u solanama isparavanjem morske vode (mora) u velikim plitkim bazenima. Tako se radi u solanama na Pagu , Ninu i Stonu .
se dobiva iskapanjem naslaga soli u rudnicima . Slično je kao kod ugljena. Nakon toga naslage se melju , pročišćavaju i dobije se sol . Ovo je postupak rada u rudniku Wieliczka ....
Kada se ima u vidu zemljopisni položaj poluotoka , plodna polja sa obilje vode i solila , kratka prevlaka između Pelješca i kopna, nije ni čudo da se na ovom mjestu u dalekoj prošlosti razvila solana . Ova solana potječe iz rimskog doba , 2000 godina pr. Krista.
Stonske solane su najstarije solane u Europi.
Rimljani ovo područje zovu Stagnum-Stamnum /stajaća ili mrtva voda / .
U ta davna vremena cijena soli bila je jednaka cijeni zlata .
Ovo područje 1333. godine kupuje Dubrovačka republika i to od Stjepana Kotromanića, bosanskog bana i Stefana Uroša IV Nemanjića zv. Dušan Silni. Za Dubrovačku republiku solana je bitna jer donosi 1/3 prihoda . Radi zaštite solane grade se i Stonske zidine, a istovremeno gradi se Ston i Mali Ston. Gradnjom zidina Pelješac je pregrađen i zaštićen od napada sa kopna .
Koliko je sol bila vrijedna, vidi se po tome da je Dubrovačka republika u Stonu imala dva notara i jednog pisara, koji su strogo nadzirali distribuciju soli. Ključ od skladišta čuvao se u sefu, koji su otvarala dva ključa u vlasništvu notara, a pisar je svako iznošenje soli brižno bilježio.
Solana ukupno ima 58 bazena. Faza kristalizacije soli vrši se u 9 bazena koje nose imena svetaca /Frane, Nikola, Baltazar, Antun, Josip , ivan , Petar i Pavao /. Jedan bazen nosi ime Mundo /Svijet /. Za vrijeme Dubrovačke Republike upotrebljavali su se i bazeni Vlaho i Lazar s granitnim dnom. To je bila najkvalitetnija sol i njom se opskrbljivao bečki dvor.
Sol se dobiva postupkom isparavanja morske vode u plitkim bazenima. Berba soli traje od travnja do listopada. Berba soli je tradicija koja se nije mijenjala kroz stoljeća.
Stonska sol zbog tradicionalnog načina proizvodnje nema gorčinu i potpuni je ekološki proizvod bez štetnih aditiva koji se dodaju da sol ne bi upila vlagu. Kad se sol pobere s bazena, vagonima se transportira u skladište. Vitlom se podiže do potkrovlja skladišta, koje ima kamene zidove obložene drvom. Sol se iz potkrovlja cijedi i suši sasvim prirodno, a svakodnevno se "drca", miješa i ručno okreće. Na taj način ona gubi svojstvo upijanja tekućine. Kad se potpuno osuši, ona je sipka, bez ikakvih aditiva.
Kada se ima u vidu koliko je bilo značenje soli ua Dubrovačku republiku, jer je 1/3 prihoda dolazila od prodaje soli, nije ni čudo da je Dubrovačka republika omah pristupila gradnji zidina i utvrda / tvrđava / a sve u cilju da se zaštiti od vanjskih neprijatelja .
Najisturenija tvrđava je Veliki Kaštio, danas zvan Tvrđava Sv.Jeronima. Građenje je počelo 1347.godine . Izgrađeni oblik je isti onome koji i danas postoji .Tvrđava je najveći objekt ovog sustava. Služila je kao stan kaštelana , a imala je i skladište žita i streljiva.
Stonske zidine su najduži obrambeni zid u Europi , dužine oko 5,5 km . Duži od njih je jedino kineski zid. Građene su preko trideset godina , a gradio ih je firentinski arhitekt Michelozzo. Njihova gradnja bila je veoma skupa. U sklopu zidina su utvrđenja, kule i bastioni . U ono vrijeme osim zaštite solane štitile su i uzgajalište školjkaša ...
kada smo nešto saznali o proizvodnji soli i gradnji zidina , idemo dalje...
:(Još nema komentara