Španjolska priča:Jedan

U jednom gradskom busu jednog grada na jednoj stolici sjedi jedan umirovljenik.

Čita jedne novine.

Sa stisnutim usnicama.

I jednim vrlo ozbiljnim podbradkom.

I jednim naočalama. 

Sa jednom značkom na reveru.

Na znački jedan državni grb. 

Na grbu jedna kruna. Od jedinog kralja.

I u rukama jedne novine.

Koje se zovu La Verdad.

Istina.

U jednini. Istina.

Jedina...

Istina.

I tako čitav život on  korača.

Jedan...

Jedan...

Jedan...

I nikako da dođe do broja dva. Jer broj dva je različit od broja jedan. I nepoznat.

I osjećam stisnute usne. I podbradak. I na nosu naočale. Ali osjećam da su to moje usne, moj podbradak i moj nos. Jer sudim čovjeka o kojem ne znam ništa.

Ali se tješim. Jer su novine koje ja čitam zovu La Opinion.

Mišljenje.