Uspomene

Memory is a way of holding onto

The things you love

The things you are

the things you never want to lose.

Sve je pocelo ratom u Bosni kada smo izbegli i nasli skloniste kod babe i dede. Nedugo posle, tacnije godinu dana posle, tata je dobio prekomandu. Preselili smo se u novi grad i novu drzavu. Na pocetku nismo imali svoj krov nad glavom. Potresen od posledica rata tata se ubrzo razboleo. Bolest je napredovala neverovatnom brzinom. Za vreme lecenja da bi svi bili blize njemu posli smo kod babe i dede. Odatle nam je bilo blize da ga posecujemo i da pratimo njegovo lecenje. Sve do jednog dana ili mozda casa. Bilo je jutro, rano jutro…zora je svitala. Ja i moja sestra smo spavale u babin i dedin krevet. Zazvonio je telefon u degazmanu i majka se javila na njega. Nakon kratkog, za mene tada nerazumljivog razgovora, nastao je muk a onda jecaj i plac. Baba i deda su odmah dojurili iz sobe. Ja i sestra smo se probudile. Bila sam mala. Tada tesko da sam mogla i da znam sta znaci umreti. Tata je umro. Majka nas je obukla u crno i otisli smo u selo kod tatinih. Sahrana, kazu, nikad nije bila tuznija i nikad nije doslo vise ljudi. Ne secam se toga. Secam se samo da su svi bili cudni i drugaciji. Svi su se ponasali, tada sam tako mislila, glupo. Niko nije obracao paznju na nas. Na mene i sestru. I to me je ljutilo. Bilo je pakleno vruce, sve ljude su sluzili sokove i kafu a nas niko nista. Baba, tatina majka je bila ljuta na mene i sestru. Malo vise na mene jer nisam bila tuzna. Ali ja nisam shvatala za sta treba da budem tuzna. Nisam znala. Na kraju kada se sve zavrsilo trazila mi je da poljubim spomenik. Zasto da ljubim taj kamen. Sta je to uopste. Ljutila se i tada sto necu da poljubim spomenik mog oca. Ali sta uopste znaci spomenik mog oca. Tako je ona dugo bila ljuta na mene a ja na nju jos duze jer mi je to ostalo u pamcenju. Okarakterisala sam je kao ludu zenu i nisam je volela. Kako sam rasla osecanja prema njoj mi se nisu promenila, mada tesko i da su mogla jer sam je gledala jednom godisnje, preko letnjeg raspusta. I za to vreme, kratko vreme kada bi se videle nije pokusavala da mi se priblizi, ili se to samo meni tako cinilo, nego je uvek insistirala da me ispituje o ocu. Da li ga se secam, kako je izgledao, pamtim li ga. Na obrise mi se ukazivao njegov lik u secanju. Ali nista vise. Ludela je zbog toga. Ludela je sto se ne secam oca. A ja sam ludela od nje sto me tera da pamtim i da se prisetim necega sto ne mogu. Nisam je volela. Sada mi je zao jer je nisam razumela. Izgubila je sina. Svoje dete. Mladje dete. A ja njenog deteta, sina, mog oca nisam mogla da se setim. Nisam mogla da se setim kako je izgledao. Nisam se secala ko je on. Zaboravila sam oca. Imala sam samo 5 ipo godina. 

:(Još nema komentara

Budi prva/i, podijeli svoje mišljenje o slici i pomozi nekome u odabiru savršenog jela.