Tragom originalnih recepata...
Sastojci
Priprema
U serpu sipajte mlaku vodu. Dodajte lomljenu rizu i dobro promijesajte. Ostavite pokriveno da stoji preko noci.
Sutradan, na laganoj vatri uz stalno mijesanje pustite da sadrzaj prokljuca, uz povremeno doljevanje vode, ako bude trebalo. Iskljucite ringlu i ostavite serpu da se sadrzaj lagano hladi. U rashladjen sadrzaj dodajte kvasac koji ste prethodno stavili u soljicu da nabubri.
Sljedeci dan procijedite sadrzaj kroz gazu, zasladite prema ukusu i dobro rashladite prije konzimiranja.
Posluživanje
Bozu obozavam! Pravim je od kukuruznog brasna, po receptu Pavloske. Ovaj put odvazila sam se napraviti je od rizinog brasna, kako je prave u Turkmeniji.
Boza nije pice novijeg datuma. Naprotiv, pominje se i u istorijskim tekstovima, jer je napravljena u turskom dijelu centralne Azije vec 900. godine. Njeno zlatno doba bilo je u vrijeme vladavine Otomanskog carstva. Do 16. vijeka bozu su pili svi koji su to zeljeli, u neogranicenim kolicinama, dok neki ljubitelj zesce kapljice nije smislio alkoholnu "tartar bozu", pa je sultan Selim Drugi (vladao 1566–1574) morao da uvede prohibiciju, pise "Politika". U 17. vijeku sultan Mehmed Cetvrti je otisao korak dalje zabranjujuci sva alkoholna pica, a buduci da se u toj kategoriji nasla i boza, zatvorio je sve prodavnice boze. Turski putopisac Evlija Celebija svjedoci u svojim zapisima da se boza u to vrijeme nasiroko pila i da je samo u Istanbulu postojalo 300 prodavnica boze, u kojima je radilo oko hiljadu ljudi. Janicari u turskoj vojsci su je posebno voljeli. Svako se potrudio da bozi doda nesto svoje, u Albaniji je to psenicno brasno, kao i na Krimu, u Kirgiziji se boza spravlja od zgnjecene psenice, a u Turkmeniji sa grubo lomljenim pirincem.
Tekst preuzet sa bloga "U poverenju"
Kako je tebi ispao recept?
7