Ponekad stihovi krenu sami...kao bujica...kao plima..
odlučih tako, podijelit neke od njih - sa Vama, dragi ljudi...
Da sam ptica....
Da sam ptica pa da mogu...
doletjela bih do Tvog gnijezda...
prekrila bih svoju ljubav-Tvojim krilima...
u tom dodiru otkrit ćeš sve..
jer tek uz Tebe ja učim cvrkutati...
no moraš me čekati...biti strpljiv ...
jer gnijezdo je tu...
savijeno od mojih želja...
protkano mišlju o Tebi...
zbog toga je i sad..kad me nema,
toliko toplo...
da..nema me...ali znam da...
osjećaš me.... tako blizu...
Donijela sam prekrivač...
ispleten je od mojih...naših snova..
uvij se u njega i čekaj me.....
znam da ..da znaš kako ću
Ti u maglici ljubičaste zore – doći!!!
4Komentara