slobodan mrkojević, prijatelj iz djetinjstva, pjesnik. besmrtni ranko marinković primio ga je da čuje njegove pjesme. prenosim ovdje slobodanovu pjesmu - vrisak, velika bijela soba - uz dozvolu autora. pjesma je prvi put objavljena na fb, samo desetak sati ranije, kada je i nastala.
ne znam je li ovo pjesma ali znam kako je pukao mrkojević
dijete s najvećim srcem
Peti razred osnovne škole
jedan jadničak
malen,
mršav
i glup
on je bolestan
ima defekt na obje septi srca
plavo dijete
ima jednu veliku rupu na srcu
i jednu malu
eh ta velika nije dobra
a ta mala je još gora
njemu natiču noge
njemu se uvjek vrti u glavi
e to dijete sam ja
ime mi je Slobodan Mrkojević Dobri
mene i curice tuku
onako iz zabave
a ja ih sve volim
ja sam plačko
kad niko ne gleda ja se skupim u sebe pa plačem
Glup sam
ne razlikujem neka slova a to su p i b.
te t i d
k i g
pa svoje ime pišem Slopotan Mrgojević
a djeca mi se smiju
Najviše me boli kad se curice smiju
sve su one tako pametne a tek lijepe
a rastu im siske
e to je interesantno
e to volim
a tek kako se smiju
samo da znate
one su moje drugarice
Ja sam malo glup
možda i malo više
ma to i nije važno
važno je
rastu siske
mene one tuku, ma neka tuku
Volim jednu ima kose crne
pa oči plave,
ma ta je ljepša od svega
Sat je i imamo historiju ili povjest
Za katedrom moja drugarica učiteljica neke papire sprema
ja volim historiju i
šta ne bi
Gotova je
i diže se te k meni ide
neke papire nosi
Na moj ih stol stavlja
i sve je to stvarno
i sve je to tako bilo.
Govori meni ali cjelom razredu
Mrkojević Slobodanu vi niste za našu školu i ni za ovu klasu
te nastavlja, pa ti ni ime svoje neznaš da napišeš
ne znam kako si do petog razreda došo,
pogledajte djeco kako on izgleda
Svi se smiju
ona uživa u ulozi vaspitača
pa važno kaže
Slopotane vi niste normalno djete
te donjeli smo odluku da vi više ne možete ići u školu ovu
nešto vlažno skotrljalo se s mog lica
Mrgojeviću, dakle uzmi ove papire pa idi kući
pa ćeš u Osjek s mamom il tatom
tamo imaju neke ljudi šta uče takve ko ti
Nisam plako, nisam vrišto
zadnji puta sam pogledo onu znate koju
izašao van zaboravljajući da ih pozdravim
a ispratio me je smjeh moga razreda
najboljeg na svjetu
imam ja i sliku njihovu tu je na fb
Neznam zašto al nisam ni cipele obuko
torbu sam usput izgubio
ne znam kako se to desilo
a kući sam došao plačući
stvarno sam lud i za školu nisam
Za par dana otputovali smo za Osjek
ja ludi i moja normalna mama
Tamo su me primili neki ljudi
a mojoj mami su rekli da izadje van
dvorana je bila bjela njih četiri su sjedili za dugačkim stolom
ah bio sam uplašen.
Rekli su mi da im pridjem
Stao sam noge su mi se tresle,
ne znam zašto
Onda je prvi pružio svoju ruku i rekao ime
pa drugi, pa treći, pa četvrti
hej veliki su pružili meni ruku
Onda drugi s desne reče vidim da si bolestan na srce sjedi na onu stolicu
e tu je bila jedna klupa sa dve stolice
odahnuo sam
mnogo je lakše kad ti se noge tresu da sjedneš nego da stojiš
Jedan a izgledao je star
imao je bjelu kosu
istu kao ja sad
upitao me je
Je li te bole prsa
rekoh malo
je li ti se vrti u glavi
rekoh malo
samo kako su znali
jedan od njih mi reče
donoseći narandžin sok
stavljajući na stol
ovo je za tebe, pa nastavi
Ja bi voleo da vrisneš molim te
i da se tako opustiš
nešto mi se učinio lud
neozbiljan a on nastavi
hajde ja ću prvi
i vrisnuo je
a onda je rekao a znaš li ti
hajde molim te pokaži mi
Pojma nemam zašto sam ga poslušao
o onda sam počeo da vrištim i vrištim
suze su mi curile a ja sam vrištao i vrištao
nisam prestajao a onda sam se smirio
suze su prestale da idu
a oni su meni zapljeskali
hej neko odrastao pljeskao je meni
i svi su bili sretni
i ja
popio sam narandjin sok
najljepši narandjin sok
Onda su počeli da mi daju neke papire da rješim neke probleme
sve mi je bilo jasno
sve sam završavo prije vremena
ah prvi puta sam bio ponosan na sebe
Ja sam bio Mrkojević Slobodan
Onda su poslije pet šest sati raznog testiranja pozvali moju mati unutra
Moja je mati uplašeno ušla
a onda su joj govorili
a moja draga mati rasla je pred menom
i prvi puta se nasmijala zbog mene
puna ponosa
moja već odavno mrtva mati
Rekli su joj da me vraćaju u regularnu školu
da sam ja vrlo intelegentan
da dugo nisu imali toliko pametno dijete
da sam specijalan al u onom pozitivnom
i da će poslati socijalnom papire da mi se mora odobriti specijalan dječji doplatak
zbog mog srca i zbog moje pameti
vratio sam se kući naoštren za školu
moja je mati kupila novu torbu sve novo i dala mi papire za školu
Jedan da predam direktoru
a jedan svojoj razrednici koja me učila povjesti
istoj onoj koja me je otjerala
ponosno sam otišao u školu
direktor škole je bio vrlo fin covjek i rekao
da je ponosan na mene
i idi u svoj razred
Sjedio sam, prvi sat smo imali matematiku
na drugom satu je došla ona
Ušla je u razred
ostavila dnevnik i vidjevši mene pošla prema meni
ja sam pun ponosa se digao,
pružio joj te papire
ona nije ih ni pogledala fiksirala me
ja sam počeo mucati ona je stala govoriti
izadji van, izadji van jesam li ti rekla da ti nisi normalan i da nisi ti za normalnu školu
Slopotane Mrgojeviću
počeo sam da se tresem
osjetio sam kako mi mokraća curi po nogavicama
Onda sam počeo da vrištim, vrištim
kad sam prestao ona je već odavno valjda uplašena
napustila razred
Pokušao sam jecajući objasniti cjelom razredu da nisam lud
da ih sve volim
i da sam se slučajno upišao
čak sam onoj s crnom kosom i plavim očima
šta ima one divne male siske plačući rekao da je volim.
Onda je došao direktor, pedagog i ona šta je pisala moju historiju.
Direktor je rekao da sam ja jako pametan
da se ponosi s menom i nekako su me smirili
Upišan sam otišao kući
Svima koji misle da ovo nije poezija u pravu su
to je moj život
i moja dva vriska u kojima je cjeli moj život
taj vrisak je moja poezija i ova je pjesma produžetak svih mojih pjesama
Koje ja zovem poezija Vriska. Samo da znate a ono gore slika
na fb je taj razred
vaš Slopotan Mrgojević koji voli sve vas!
:(Još nema komentara