Focaccia ili pizza

Poludim kad kažem "Jede mi se pizza!", a za odgovor dobijem "Uzmi focacciu", kao da se radi o istom jelu.

Pizzu i focacciu često doživljavamo poput blizanki, koje ne znamo sa sigurnošću prepoznati, pa izbjegavamo koristiti vlastita imena! Čekamo da nam netko drugi kaže radi li se o jednoj ili drugoj.

U njihovoj rodnoj Italiji, nesporazuma takve vrste puno je manje. Prvi dokaz da se ne radi o blizankama, pa čak ni sestrama, jest da se pizza rodila u Napulju, a focaccia u Genovi. Srodnih duša, osim, naravno, istih sastojaka (brašno, kvasac, voda, ulje i sol), za većinu i dalje predstavljaju isti "komad kruha".

Focaccia ...

Tijesto focaccie je mekano, često hrskavo samo pri vrhu, gdje se prije pečenja prstima naprave polukružne rupice. Osnovni genovanski recept za focacciu  predviđa da se začini maslinovim uljem, solju i ružmarinom. Može biti visoka od 2 do 6,7 centimetara. Kasnije varijante predviđaju da im se dodaju svježe ili suhe rajčice, masline, luk i drugo. Kod pripreme, tijesto se ostavlja u pravokutnom limu da naraste (čak i po nekoliko sati) prije nego se stavi u pećnicu. Temperatura pečenja je oko 250°C.

Foccacia s rajčicom i biljem Mediterana

... ili pizza

Tijesto za pizze može biti mekše (napuljska verzija) ili krokantnije (rimske verzija). Čak i kad se radi o mekšoj, pa time i višoj verziji, tijesto nikad ne prelazi par centimenata visine. Njegova struktura, tj. mjehuri koji nastaju pečenjem su, za razliku od focaccie, neravnomjerni. U originalnom receptu za prvu pizzu Margheritu, tijesto se pokriva umakom od rajčica i mozzarellom, dok su kasnije svoje mjesto na tijesta našli šunka, gljive, origano, jaja, povrće. Pizza je većinom okruglog oblika sa zadebljanim rubovima. Tijesto za pizzu najprije naraste u pokrivenoj posudi, nakon toga još jednom kad ga podijelimo na komade. Čim se raširi, pokrije se umakom i ostalim dodacima, te drvenom lopaticom stavlja direktno u peć, na temperaturu od oko 300°C.

Pizza Margarita