Grillanje – for men only?

Grillanje – formen only?

Zašto su si muškarci prisvojili skoro ekskluzivno pravo na grillanje, tj. roštiljanje, nepoznata je i misteriozna činjenica. Miris sirovog pa lagano izgorjelog mesa, radosti obuzdavanja vatre, dim… Ima u tome nešto testosteronsko, mora se priznati!

Postoje i vicevi u kojima se objašnjava privrženost muškaraca grillu – toj specifičnoj tehnici pripremanja hrane: ženina je uloga u tom "sportu", dakako, sporedna – na njoj je samo nabavljanje namirnica, pripremanje marinade, krumpira, graha i ostalih salata, nečeg slatkog za kraj… Ali glavni je šef ipak On!

Ako vas ikada itko upita tko je izmislio ugljene brikete, odgovor je – Henry Ford. Da, onaj isti koji je proizvodio i automobile.

Moguće je i da luksuz sportova na otvorenom te tradicija ljetnog kampiranja s tim imaju neke veze.

Povijest grilla

Grillanje je inače jedna od najranijih primitivnih tehnika pripremanja hrane, a podrazumijeva izlaganje namirnica direktnome plamenu koji se obično nalazi ispod hrane – katkad i iznad.

Postoje razne teorije o tome kako je grillanje nastalo. Riječ barbecue, uobičajena u Americi, po nekima dolazi iz francuskog (konkretnije, od francuskih Haićana) barbe a queue – doslovno "od brkova do repa". Drugi vjeruju da su karipski Arawak Indijanci poučili španjolske mornare toj vještini: oni su, naime, stavljali meso na drvene štapove pa na vatru i to su zvali barbacoa.

Grill u ovom ili u onom obliku postoji u svim dijelovima svijeta, što govori o tome da su već naši prvi preci iole razvijenog ukusa otkrili da je veći "gušt" pripremiti meso na otvorenom plamenu (to je sve što su tada imali), i to još – u društvu!

Prvi tiskani podaci o riječi grill (u kontekstu kuhinje) pojavljuju se 1668. godine, u vrijeme na prijelazu iz renesansne kuhinje u ono što nazivamo modernom kuhinjom. U tom su razdoblju kreativni kulinarski umovi smislili još mnogo drugih tehnika i pribora bez kojih nam je današnja priprema jela nezamisliva.

Grill = roštiljanje

Iako Englezi i Amerikanci pod nazivima grilling, broiling, barbecuing... podrazumijevaju slične, ali ipak različite načine pripremanja namirnica na metalnoj rešetki (s obzirom na mjesto izvora topline, umak kojim se meso ili povrće premazuju i slično), nama je grill sinonim za roštiljanje.

Pod riječju grill obično se podrazumijeva i rešetka na kojoj se peče, i način pečenja i sama hrana pripremljena na taj način.

U doba dok je Džingis-kan žario i palio sa svojim ratnicima, nastao je takozvani mongolski grill. Sastoji se u tome da svi sudionici zajedno posjedaju oko vatre pa svaki zasebno umače tanke odreske janjetine u sojin umak začinjen đumbirom, a zatim ih peče na usijanoj metalnoj rešetki. Poanta je u tome da svatko pripremi meso po vlastitoj želji i ukusu. Prilozi su takvom jelu najčešće mladi luk, gljive i zelena salata, a poslužuje se na žemljicama.

Riječ , uobičajena u Americi, po nekima dolazi iz francuskog (konkretnije, od francuskih Haićana) – doslovno "od brkova do repa".

Jednako ukusno (ako ne i ukusnije!) jest povrće pripremljeno na grillu. Paprike, luk, patlidžani tako će dobiti odličan, nesvakidašnji okus, a svakako morate probati i gljive. Grillanje gljiva i povrća u osnovi se ne razlikuje od grillanja mesa. Gotovo je u trenu i daleko zdravije. Potrebno je samo pripaziti da se previše ne posuši (što je dalje od plamena, to bolje). Povrće narežite na jednake dijelove podjednake debljine i dobro ih marinirajte u aromatičnom ulju (to će spriječiti i ljepljivost). Želite li da se povrće peče u vlastitom soku, umotajte ga u foliju, a možete dodati i malo posebnog umaka ili marinade.

Grill može biti zdrav i niskokaloričan obrok, ali postoji opasnost da se takvim načinom pečenja razviju kancerogene tvari. Najopasniji je direktan plamen na mesu (pougljenjeno meso). Da bi se smanjio rizik, preporučuje se mariniranje mesa, grillanje s kožicom (koja se kasnije otklanja), kontroliranje plamena da ne dodiruje meso i uklanjanje zagorjelih dijelova.

Pitanje za "Milijunaša"

I još nešto za kraj: ako vas ikada itko upita tko je izmislio ugljene brikete, odgovor je – Henry Ford. Da, onaj isti koji je proizvodio i automobile.

Ford je, uz pomoć Thomasa Edisona, stvorio brikete od ostataka drva i piljevine, čega je u tvornici bilo u izobilju.
Stanoviti E. G. Kingsford, lik poduzetničkoga duha, otkupio je izum i pustio ugljene brikete u masovnu proizvodnju!

Tagovi

4Komentara

partijaneru:)))) tri put hura za tebe....to je sasvim točno. Kada sam ja bila mlada, moji muški nisu znali ništa o roštilju ni vatri. NJih 6 sam ja naučila kako peći roštilj a sada ja uživam u plodovima svoga nauka. Ali na Braču vrlo rijetko možeš vidjrti ženu da roštilja ili pravi brujet, to je muški posal, a žena je va kužini i lešaje😁 Jedino sam zaboravila reči da su svi moji miški gradska djeca pa nisu, kao mladi ni mogli naučiti...jer u stanovima i neboderima, to i nije baš zgodno. Neki su to pokušali, ali nije slavno završilo.

partijaneru:)))) tri put hura za tebe....toje sasvim točno. Kadda sam ja bila mlada, moji muški nisu znali ništa o roštilju ni vatri. NJih 6 sam ja naučila kako peći roštilj sada ja uživam u plodovima svoga nauka. Ali na Braču vrlo rijetko možeš vidjrti ženu da roštilja ili pravi brujet, to je muški posal, a žena je va kužini i lešaje😁 Jedino sam zaboravil reči da su svi moji miški gradska djeca pa nisu, kao mladi ni mogli naučiti...jer u stanovima i neboderima, to i nije baš zgodno. Neki su to pokušali, ali nije slvno završilo.

partijaner slažem se u potpunosti stobom, ponekad peče i moj muž ali većinom ja, a što se tiće paca to uvijek pripremam ja