Lika

Lika

Lika kao kraj velike ljepote, predstavlja još nenarušeno prirodno područje bogate vegetacije i osebujne klime. Putnik se može naslađivati prekrasnim vidicima Plitvičkih jezera, rijekama ponornicama, zelenim pašnjacima i poljima.

Geografski položaj

Lički se stol ne može zamisliti bez krumpira – ličkih pola i zelja. A na kraju gozbe dolaze nam čuveni lički uštipci.

Lika je smještena unutar visokog planinskog okvira što ga u zaleđu sjevernog i srednjeg primorja oblikuju Velebit, Velika i Mala Kapela i Plješivica. Područje Like u sastavu je Ličko-senjske županije, prostorno najveće hrvatske županije, ali najrjeđe naseljene. Administrativno je središte Ličko-senjske županije Gospić, ujedno i najveći lički grad.

Vruća i sušna ljeta te hladne zime uz veliku promjenjivost padalina bitne su osobine ličke klime.

Povijesni utjecaj

Lika se od davnina nalazila na granicama raznih civilizacija i interesnih zona. Tako je još u 12. st. bila na granici između Venecije i kraljevstva Hrvatske i Ugarske. Venecijanski trgovci donijeli su sa sobom papar koji je najomiljeniji začin ovoga kraja. Za vrijeme narodnih vladara Lika je bila jedna od središnjih pokrajina hrvatske države, imala je prvog hrvatskog kneza – Bornu. U to je vrijeme Lika živjela intenzivnim gospodarskim i kulturnim životom te je bila gusto naseljena.

Nakon bitke na Krbavskom polju u 15. st., prodrli su Turci na ovaj prostor i rastjerali katoličko stanovništvo te naselili živalj iz Bosne. Iako je Lika bila pod vlašću Turaka gotovo tri stoljeća, a u vrijeme Austro-Ugarske bila proglašena Vojnom krajnom, utjecaj je turske i austrijske kuhinje bio malen. Npr., zahvaljujući Turcima, Ličani često uz masnu hranu poslužuju izvrsnu turšiju (ukiseljenu papriku, krastavce i luk s kupusom).

Iako je Lika bila pod vlašću Turaka gotovo tri stoljeća, a u vrijeme Austro-Ugarske proglašena Vojnom krajnom, utjecaj tih kuhinja bio malen.

Karakteristike kuhinje

Klimatsko-geografske karakteristike podneblja odredile su ličku kuhinju, a obilježava je teško probavljiva masna hrana jer se – upravo zbog dugih i hladnih zima – potrebno "potkožiti".

U ovom se kraju često priprema meso sušeno na dimu koje se jede kao predjelo ili se dodaje u razna jela poput zelja, graha, sarme.

Također se spremaju razne mesne prerađevine, poput ličkog pršuta, sušene bravetine, hladetine ili, kako kažu Ličani, žuice, sušene veprovine, sušenih kobasica, čvaraka ili žmara.

Zanimljiva su jela poput žganaca i jaja, često dopunjena prženom slaninom i mesnim prerađevinama.

Radišnim Ličanima neće biti teško zamijesiti domaći kruh od pšeničnog brašna miješanog s ječmenim. Tako se još ponegdje u Lici može naći mlinica (mlin) uz prikaz starog načina mljevenja žita.

Razvijeno je stočarstvo lički stol obogatilo vrsnim mliječnim proizvodima, posebice mlijekom (koje se jede svježe i kiselo /varenika ili kiselina/, često udrobljeno), zatim maslacem, vrhnjem, sirom. Tu se može probati čuveni lički škripavac (kravlji polutvrdi sir od obranog mlijeka) od kojeg se spravlja tradicionalni kolač presnac, zatim vrlo ukusna cicvara načinjena od kuhanih žganaca u mlijeku i maslacu, nadaleko poznat ovčji sir, poznata lička basa (priprema se tako da se bere skorup – kožica na kuhanom mlijeku) i još mnogo toga.

Kada vas Ličanin pozove na "užinu", prihvatite to bez puno premišljanja jer ćete tada doista blagovati i prikupiti dovoljno snage za izazove koje nudi Lika. Svakom će se dobronamjernom gostu ponuditi prava domaća šljivovica, koja će zasigurno otvoriti apetit i stvoriti dobro raspoloženje za ugodno čavrljanje s domaćinom na čistom zraku, dok se na ražnju okreće sočna lička janjetina.

Lički se stol ne može zamisliti bez krumpira – ličkih pola i zelja. A na kraju gozbe dolaze nam čuveni lički uštipci (na vrućem ulju prženo dizano tijesto).

Ekološki raj Lika predstavlja još nedovoljno iskorišteno područje, u sklopu kojeg su i nacionalni parkovi Plitvička jezera, Paklenica, zatim Sjeverni Velebit, Cerovačke špilje itd. Posebno u Gackom polju, Lika je golemi rezervoar pitke vode koja je sve traženija u svijetu i uz naftu postaje najvažniji "zlatni izvor".

Zdrava klima, nedirnuta priroda i bogata lovišta pružaju mogućnosti za ugodan odmor od svakodnevne vreve i razlog su za ponovni dolazak.

Lika je bogatstvo koje se ne može ponijeti u kovčegu, ali koje ispunjava dušu do ponovnog dolaska.

Tagovi

17Komentara

Od malena sam isla u Liku, i jako sam je volela zbog njene netaknute prirode. Secam se da mi je sve mirisalo, ali moram da priznam da sam se tesko privikavala na njenu ishranu, volela sam samo jagnjetinu i tetkin domaci crni hleb.Mozda mi je bilo tesko sobzirom da sam dolazila iz Vojvodine a zna se kakva je kod nas kuhinja.Ali moram da priznam da sve sto su pravili je zdravije nego kod nas.Jos uvek patim za tom netaknutom prirodom😢

evo mene opet evo i o putrici kako se to putar radio u Lici -Gackoj dolini radilo tj. stapalo i sama sam kao djevojčica stapala i pomagakla baku izminit jer se stapalo po uru vrimena

Potpisujem se iza svihkomentara gore navedenih …nikakvi žganci čula za njih kad sam došla u Zagreb…Odrasla sam na palenti i mliku i kiselini, jeli smo lički mrs, ucelo krumpir…Ali napominjem da svako selo u Gackoj dolini ima neku svoju specifičnost a o škorupu i basi … Basa se je u okolici Otočca i Vrhovinama radila na jedan način (dodavao se škorup) u Gospiću i u neki selima bez škorupa…ovako u drugim selima drugačije…o tome sam stavila opširnije *recept o BASI koji se razlikuje od sela do sela. i ŠKORUP se dodaje negdje a negdje ne.. Postoje i zapisi o tome..Treba poštivati svako selo način izrade au biti sve je tu negdje…. .....Više O BASI receptu LIČKI SIR ŠKRIPAVAC koji je fenomen jer on tako ljepo škripi pod zubima dok se jede. Isto tako Lička MASNICA u Ličkom Lešću su se kore za savijaču naglo zalile s vrućom mašču i pošečerile i brzo ocijedile. UVivozama sam čula od starijih žena da se je pomazalo s masti i stavilo cimeta, U Kuterevu s kimljenom samo posipalo… U Otočcu se radila za Sveta 3 kralja svugdje u Lici a u Otočcu 20.siječnja za Sv. Fabijana i to slana da bi se prelilo masnoćom obićno s masti i posolilo i popaprilo.. Eto toliko o tome jer u biti tjesto je od tankih kora ali s pospom razlika selo od sela. Više o ličkoj masnici Ali postoji Masnica i od dizanog tijesta.