Početak škole (kodRimljana)

Rimljani su ulagali u obrazovanje svoje djece. Većina građana Rima  nije dobila formalno obrazovanje, ali su  znaličitati i pisati. Djeca iz bogatihobitelji, međutim, bili su dobroškolovani, učili su s privatnim učiteljima u kućiili  u prostorima koje možemo nazvati školama zvale su se ludus litterarius. Škole su većinom  bile samo za dječake. Također, rimske škole su bile rijetko pojedine zgrade, češće su  produljenje dućana- odvojene od gužve samo zavjesom!

Djeca su išli u školu cijeli tjedan  - sedam dana - bez pauze za vikend! Međutim, to nije bilo tako strašno kao što se čini. Bilo je mnogo školskih praznika tj.  vjerskih  praznike  što je značilo da djeca u to vrijeme ne moraju ići u školu. Na sajmeni dan se isto  zatvarala škola, a također je bio i ljetni odmor!

Učenje u rimskim školama temeljilo se na strahu. Dječake se  tuklo i za najmanji prekršaj.

 Nije bilo mnogo predmeta. Školski  dan bio dug. Dijete je ustalo u svitanje, odlazilo u škol, učilo  cijeli dan, uz kratku pauzu za ručak, a kući bi se vraćalo prije zalaska.  Lekcije su jednostavno naučili napamet. Diktirale su se,  nije bilo nikakvih knjiga jer  su se smatrale  preskupima za djecu. Također bogatija djeca su imala roba roba grčkog porijekla kako bi naučili i Grčki jezik.

Postojale su dvije vrste škola u antičkom Rimu. Prvi tip škole je za mlađu djecu u dobi do 11 ili 12 godina, gdje su naučili čitati i pisati i osnovne matematike, njih je učio litterarius. Matematiku su učili uz  abakus, učili su brojeve, zbrajanje i oduzimanje prstima i dijeljenje. Za pisanje, oni koriste stylus i voštanu pločicu.

 Starija djeca su išla u napredne škole koje je vodio grammaticus u kojima su učili određene studije o temama kao što su javni govori. Oni su proučavali spise velikih umova antičkog Rima, kao što je Ciceron i poeziju. Također sve lekcije su učili na latinskom i na grčkom te su ih zbog toga morali učiti dva puta

Pisanje se vježbalo na voštanim pločicama. Kad su pokazali da mogu pisati dobro, smjeli su  pisati na papiru tj. papirusu.  Tinta je bila  mješavina gume, čađe i ponekad crnilo  hobotnice.

 Poznati učitelji su bili Lucius Orbilius Pupillus i Marcus Verrius Flaccus.

 Postati rhetor – govornik bio je vrhunac obrazovanja u samom Rimu. Takvo se obrazovanje nastavljalo s privatnim učiteljima. Učenici koji su nastavili učiti kod poznatog govornika učili su zemljopis, glazbu, filozofiju, književnost, pravo, mitologiju i geometriju. Kroz ovako pomno oblikovan program budući rhetor govornik dobio bi širinu u obrazovanju i pripremao se za buduće rasprave u političkom životu.

 Postati filozof je bio vrhunac ukupnog obrazovanja koji su si mogli priuštiti najbogatiji od najbogatijih.  Za studij filozofije, student će morati ići u središte gdje je filozof imao svoju školu, najčešće u inozemstvu u Grčkoj.

 Djevojke su rijetko išle u  školu. Djevojke iz bogate obitelji obrazovale su se, ali kod kuće. Ovdje su učile kako voditi  dobro  domaćinstvo i kako biti dobra žena općenito – pripremalo ih se bračni život. Njihovo školovanje ukljičivalo je glazbu, šivanje i dobro vođenje kuhinje.

Djevojčice su se  smjele vjenčati u dobi od 12 godina, dok dječaci morali čekati do 14. Te je i to razlog zašto je obrazovanje dječaka bilo dulje.

Pisati kao Rimljanin mogli ste naučiti ove godine na više manifestacija. Na danima Andautonije u Ščitarjevu (hvala draga Sephia na članku) već je tradicionalna radionica na kojoj se piše kao Rimljanin.

Na VII. Burnumskim Idama koje se održavaju pored  amfiteatra Burnum  bila je organizirana radionica Rimska Škola (vidi naslovnu sliku, hvala NP Krka) . U burnumsku rimsku školu  mogle su ići i djevojčice. Djeca  su učila  pisati brojeve i latinske izreke, bila su vrijedna i sve su naučila i naravno, nikakve stroge kazne nisu postojale.

Slična se radionica održala i u sklopu Rimskog dječjeg vrtića  na Danima Dioklecijana.