Povijest pizze

Povijest pizze

Preteča današnje pizze blagovala se u prastara vremena na području Babilona i Egipta. Poslije, u antičkoj Grčkoj, a potom i u Rimu, povelika okrugla lepinja od brašna i vode počinje sve više sličiti pizzi.

Gotova mora biti ravnomjerno ispečena, mirisna, ne previše hrskava i s jasno istaknutim bijelim rubom.

Pizza je bez sumnje jedno od najomiljenijih malih jela na svijetu, a najvjerojatnije je i najstariji fastfood obrok na svijetu. Pizze su se u Italiji još u 17. i 18. stoljeću naveliko prodavale na ulicama i u pekarama te blagovale u svako doba dana.

Iako su ih u Americi dugo jeli samo doseljeni Talijani, nakon Drugog svjetskog rata pizze su na juriš osvojile nepca i srca svih Amerikanaca te postale njihovim nacionalnim jelom.

Pizze su i najpopularnije jelo na svijetu, pa ne čudi što se 9. veljače slavi međunarodni dan pizza.

Povijesni počeci pizze

Preteča današnje pizze, okrugla, plosnata lepinja, blagovala se u prastara vremena na području Babilona, Egipta i ostalih drevnih kultura. Doduše, tadašnja je pizza više sličila piti, tradicionalnom kruhu koji je i danas popularan u Grčkoj i zemljama srednjega istoka.

Poslije, najprije u antičkoj Grčkoj, a potom i u Rimu, povelika okrugla lepinja od brašna i vode počinje sve više sličiti pizzi. Prelijeva se maslinovim uljem i oplemenjuje mediteranskim travama i češnjakom.

U predrenesansnom razdoblju preteča pizze popularna je i podno Vezuva, u pokrajini Campagni i gradu Napulju u kojem su se odigrali i gotovo svi najvažniji događaji iz povijesti najomiljenijeg jela na svijetu. U tom su se području pizzom najprije sladili siromašni seljaci i pučani, koji su joj uz maslinovo ulje, aromatične trave i češnjak počeli dodavati slaninu i sir.

U 16. stoljeću, nakon otkrića Amerike, zahvaljujući Španjolcima, Talijani su upoznali rajčicu i shvatili da uopće nije otrovna kako se to mislilo te su se mnogo prije od ostatka Europe zaljubili u njezin okus.

Naravno, u Napulju i okolici odmah su je počeli stavljati na pizzu, poboljšavajući tako njezin okus. U 18. stoljeću pizzi počinju dodavati i specifičan sir mozzarellu koji se dobivao od mlijeka bivola.

U 17. i 18. stoljeću pizze se već naveliko prodaju po ulicama, a one iz pokrajine Campagna, zahvaljujući rajčici, a poslije i mozzarelli, slove kao najbolje u Italiji.

U 19. stoljeću postaju toliko popularne da se 1830. godine u Napulju otvara i prva pizzeria na svijetu "Antica Pizzeria Port’ Alba" koja u istoimenoj ulici na kućnom broju 18 posluje i danas.

Prva pizza - Margherita

U istom je gradu 1889. godine prvi put ispečena i najpoznatija pizza na svijetu, pizza Margherita, koju mnogi Talijani smatraju jedinom pravom pizzom. Nastala je povodom posjeta kralja Umberta i kraljice Margherite.

Preteča današnje , okrugla, plosnata lepinja, blagovala se u prastara vremena na području Babilona, Egipta i ostalih drevnih kultura.

Pizzaiol, majstor za pečenje pizza, Rafaele Espozito, kojega mnogi nazivaju i ocem pizze, osmislio je patriotsku pizzu koja je i svojim izgledom i okusom oduševila kraljevski par, a posebno kraljicu koja joj je darovala svoje ime. Pizzu je nadjenuo nadjevima u bojama zastave, crvenom rajčicom, svježim zelenim bosiljkom i bijelim sirom mozzarellom.

Potkraj 19. stoljeća pizza postaje sve popularnija. Nadijeva se rajčicom, češnjakom, slanim inćunima, gljivama, maslinama, kobasicama i sirom, prodaje se i konzumira tijekom cijelog dana, za doručak, ručak i večeru te tako postaje prvo fastfood jelo u povijesti.

U to vrijeme, zahvaljujući talijanskim emigrantima, pizza dospijeva i u Ameriku. Doseljenici Talijani najprije je mijese, nadijevaju i peku samo za vlastite potrebe u lokalnim pekarama uz naknadu za peć i drva, a nakon što su se udomaćili, početkom 20. stoljeća otvaraju i vlastite pekare i pizzerije, tako da je prva pizzeria otvorena 1905. godine u New Yorku.

Unatoč tomu, pizza je u Americi, jednako kao i u Francuskoj, Engleskoj i Španjolskoj, postala popularna tek nakon Drugog svjetskog rata.

Zaštita autentičnosti pizza

Da bi se zaštitila autentična pizza, u Napulju djeluje organizacija "Verace Pizza Napoletana".

Prema strogim pravilima ove stručne asocijacije, izvorna pizza mora biti načinjena isključivo od brašna, prirodnog kvasca, soli i vode, mora se mijesiti rukom ili strojem koji se ne zagrijava te oblikovati isključivo rukom do propisanih 30 cm u promjeru.

Pizza se potom mora položiti na kameno dno ozidane peći od opeka koja se prethodno satima loži isključivo drvima da bi se postigla temperatura preko 300°C.

Gotova pizza mora biti ravnomjerno ispečena, mirisna, ne previše hrskava i s jasno istaknutim bijelim rubom.

Tagovi

2Komentara

PIZZA je jedino jelo zbog koje sam uvijek pala na "testu izdržljivosti" ako bih bila na dijeti. Sve drugo mogu, samo pizza me uništi....OBOŽAVAM PIZZU i mogu je jesti u bilo koje doba dana, hladnu ili toplu...i mora imati ljute feferone....😍

Baš zanimljiv prikaz povijesti pizze. Sad mi se sve više pizza čini kao visoki stadij evolucije ljudske prehrane :P Obožavam pizzu!