Rimska priča: MuškaPietà

Pietà ili Oplakivanje Krista je u umjetnosti čest prikaz Djevice Marije koja u krilu drži mrtvo Isusovo tijelo. Ime je nastalo kao i čitav talijansku jezik, kao izvedenica iz latinskog jezika od riječi pietas koja znači sućut, sažaljenje. Ovaj motiv se javlja u srednjem vijeku, od gotike do renesanse, sve do današnjih dana. Ove scene  nema u Novom Zavijetu no čini jednu od "Sedam Gospinih tuga", tragični pandan poznatog motiva "Sedam Gospinih radosti". "Meditacije o Kristovom životu", djelo nepoznate sestre franjevačkog reda iz kasnog 13. st. detaljno opisuje prilike Isusove muke i polaganja u grob s ciljem izazivanje sućuti prema tuzi Gospe i Isusove patnje. Riječ "sućut" podrazumijeva fizičko preuzimanje osjećaja boli onoga koji suosjeća od onog koji je u boli. Ova dimenzija je prenošenja i preuzimanja osjećaja je u Pieti dovedena na joć jednu višu transcendentalnu dimenziju jer se njenim povezivanja ljudske emocije boli i gubitka s ljubavlju za Boga u ljudskom obliku povezuje ljudska i božanska patnja.

Najljepša Pietà je ona Michelangela, napravio ju je sa 25 godina, ugovorom se obvezavši da će napraviti skulpturu koju Rim to doga vremena nije vidio. I ispunio je ugovoreno.

Danas je ona u crkvi Svetog Petra iza debelog stakla, jer su je nekoliko puta željeli oštetiti. Ona izaziva kod ljudi velike emocije, i to ne samo sućuti i empatije, nego i one emocije suprotnog pola. To je misterij umjetnosti, da su ljudi spremni ubijati radi slike ili glazbe.

No kako postoji Mona Lisa Leonarda da Vicija, tako postoji i muška Mona Lisa. To znaju samo povjesničari umjetnosti. Radi se o Rafaelovom portretu renesansnog diplomata Baltassarea Castiglionea.

Kako postoji ženska i muška Mona Lisa, tako je i sa Pietom, mada je ona prikaz ženske tuge, postoji i ona nepoznata muška Pietà. Radi se o slici na oltaru u rimskoj crkvi San Carlo alle Quattro Fontane i naizgled prikazuje Sveto Trojstvo, a zapravo se radi o muškoj Pieti, o oplakivanju muškarca od strane drugog muškarca. Isusova desna mrtva ruka je još uvijek u položaju u kojem ju je naslikao Michelangelo na stropu Sikstinske kapele kada je primala život od Boga. Jer to je ista ta ruka, ruka Adamova, Isus je samo jedan u nizu Adama, od kojih su neki kao i on odrastali bez oca.

I ovo znaju rijetki povjesničari umjetnosti: svi umjetnici spomenuti u ovom tekstu, a radi se o "svetom trojstvu" renesanse - Leonardo da Vinci, Rafael i Michelangelo - svi oni su bili Adami. Michelangelo je odrastao bez majke, Leonardo bez oca, a Rafaelo i bez oca i majke.

Muška Pietà.