Zašto ?

Zašto ... ova slikica... mog mora ❤️ s razlogom... prošlo je deset...deset godina ... od kada moj dida Pero gušta u nebeskom plavetnilu, kao što je guštao na ovoj Zemlji.

A ja ... ponosna, jako, ponosna jer sam i ove godine upoznala dvije predivne gospođe, koje su poznavale i prijateljevale s mojim ocem... i kad nakon deset godina... čujete samo lijepe riječi o svom didi (a ne samo zato, što se o mrtvima treba kazivati samo lijepo) morate biti ponosni ... svjesna sam da je svojom dobrotom i poštenjem ostavio trag, da živi i dalje u ❤️ mnogih meni nepoznatih i poznatih ljudi...

Žalosna sam... žalosna jer s druge strane u malom mjestu srcu dragom... postoji jedan, dva ... tri ili možda do pet neljuda ... koji si uzimaju za pravo da svake godine nešto odnesu iz našeg dvorišta ... ne kradu od moje obitelji i mene... neću ni propasti zbog toga što su odnijeli... uzimaju nešto što je bilo očevo... uzimaju si za pravo da ulaze u tuđe dvorište... i ne samo naše ... harače i po tuđim.

U ovih deset godina ... nosili su ... otvarali šufit... ljetnu kuhinju... spremište ispod verande ... E, pa ... ove godine rekoh, dosta je. Javno rekoh u mjestu ... nakon što sam našla otvoren šufit i spremište ispod verande ... dosta je ... i moja dobrota i strpljenje ima granicu... ne, nisam prijavila policiji ... čemu ... komu ... koga ... nepoznatog počinitelja ...

Odlučih se boriti na drugi način... odnijeli su u ovih godina ... limuna i limuna, motor mješalice za beton... bačvu napravljenu za zaljevanje kap po kap...zadnje dvoje .. u prvih mjesec dana nakon očeve smrti ... rezali su mirte ... trgali brave na šufitu i spremištu ... odustali smo od postavljanja novih, jer tamo zapravo nema ničega ... skuplje me dođe nova brava svaki put ... Sad je na vratima sprmišta ... stavljen kamen. Toliko su neinteligentni ..da kamen nisu vratili na mjesto... vjetar ga sigurno nije mogao pomaknuti ... da su ga vratili, ja nebih znala. Prošle godine su digli metar vodoravnog oluka i okomiti dio ...  bakren je ...neš ti ...

Rekoh, boriti ću se na drugi način... u malom mjestu ... sve se zna ... zna se ko kome ... ko što ... koga čega ... komu čemu ...ko koga ... znaju oni bolje od vas ... situaciju u vašoj obitelji .... znaju i što ste imali za objed... sve se zna... Pa tako, se sigurno zna i tko su dugoprstići ...rekoh im, mene ne zanima tko je taj ... neljud ... ali nije mi jasno, da mu nećete reći ... hej ... prestani, sramotiš cijelo mjesto... ili idemo linijom ... nije mene pokrao, iskustvo mi govori (ne daj Bože) doći ćeš i ti na red  ... Obrali ove godine limun iz tri kuće na suprotnoj strani mjesta (čovjek se naljutio s razlogom i rekao da će postaviti kamere), naša kuća je četvrta, pitanje koliko su još berbi obavili u mjestu ... pa računajte ... cca 50 kg limuna po kući... x 4 =200 kg

Mi još razmišljamo o toj opciji postavljanja kamera ... i žalimo za onim vremenima .. kad si mogao ostaviti kuću širom otvorenu, otići s brodom na Šćedro na cijeli dan... vratiti se i sve je bilo na mjestu ... žalim za onim vremenima kad je čovjek bio čovjek ..

I nemojte pomisliti da se to događa samo u mjestu ❤️ dragom... Mojoj Ruži ❤️ koja je imala koke, patke, guske, pure... nestajala je perad... počelo bi sa Martinjem.... patke... pa Božić... guske i pure... a znate ono ... mora se naći na blagdanskom stolu. Pa je baka odustala... od sve peradi i imala samo koke ... a neš ti vraga ... nestajale su i koke. Susjed je baki rekao ... odnijela ih lisica. Znate bakine koke su bile trenirane ... i kad bi ugledale liju... lijepo bi legle na tlo, lija bi ih uzela u zubiće i odnijela... Nikad ni pera nismo našli... a zna se kako to ide ... lija lovi... koka bježi... perje frca. Nemojte zaboraviti bakine su bile trenirane, za susret sa lijom 😛

Didi su nestajale motike i sl. alatke... Moram se zapitati ... kakav čovjek krade od starca i starice... kakvo srce ima ... ma nema ga ... neću suditi, svakome na dušu...

Ponukana pričom Kashete o licemjerima...prstići su sami krenuli ... i ne mogu se ne zapitati... jesmo li svi licemjeri ... jesmo ...  i ja sam ... žao mi Bambija i njegove mame... a nije mi piceka... jučer mi prisjela piletina... kad sam na FB vidjela video ... kako koka prilazi dječaku u njegov zagrljaj 🤗i mazi se ...

Ali ono što znam... neću odustati, neće me nitko otjerati s moje djedovine... neće ... I dalje ću ponosno kročiti malim mjestom ❤️ dragom ... i dalje ću odlaziti subotom, kućici u cvijeću ❤️ ... i tamo guštati ... i znati ... da su moji samnom i da me čuvaju ... a kad padne noć i pokažu se zvjezdice, gdje god bila ... mahnuti ću im ... i poslati vjetrom 😘 ...

Maleni dodatak...

Ne skrivam se iza svog nicka, meni ❤️ dragog... bubamaru ❤️ sam pustila da slobodna, krilcima zamahne i poleti u svijet ... cijenim slobodu, poštenje, dobrotu, osmijeh na licu ...nek se zna ...

Ja sam Katarina Carić-Munić