ANĐEO ČUVAR

Ovo je priča o mojoj prijateljici i njenom događaju koji se davno zbio.Ja ga se uvijek sjetim kad se nađem pred nekim problemom.Desilo se davno kad je još bila mlada, .bojažljiva i.........poslušna djelatnica.

Sve zadatke je rješavala bez obzira dali je znala i mogla,uvijek se nekako snalazila.

Toga dana ,zadatak koji je dobila činio joj se nemogućim.Pretpostavljeni očito nije znao za njezin strah,naredio je da se to obavi što prije i najbolje.ŠTO JE BIO NJEN STRAH? Nekima možda smiješan,njoj.......nočna mora.Bila je to visina koje se panično bojala ,pa bio to metar visine.Trebala je nešto postaviti na visini za druge......."pa nije to baš visoko".Kako je bila izuzetno poslušna, nije se suprostavila nego krenula.Dugo je stajala i gledala gore.Nitko od kolega nije primjetio taj grozničav pogled.

I.......onda kao u bajci čula je glas "TREBATE POMOĆ" u bunilu je odgovorila da ne treba.Skrenula je pogled s te okrutne visine i ugledala jedno debeljuškasto nasmiješeno lice.Pored nje stajao je omanji čovjek spreman pomoći.Hipnotizirana,objasnila mu je svoju muku, a on je uzeo predmet iz njene ruke.......popeo se na ljestve i obavio visinski posao.Kad je sišao tiho mu se zahvalila, pogledala gore ,vratila pogled .......njega više nije bilo.

Zauzeti svojim poslovima nitko nije primjetio tu scenu.Sjela je i dugo razmišljala o njemu. U mislima ga nazvala "MOJ ANĐEO ČUVAR".Možda bi trebali više doživljavati ljude oko sebe pogotovo one s kojima radimo i kad nemaju snage pitati za pomoć, biti tu za njih.Zar treba odnekud doči slučajni prolaznik pa da pročita na licu "TREBAM POMOĆ"

S vremenom je savladala strah od visine.Tko zna možda zaslugom "ANĐELA ČUVARA"😍