Mali vrabac

Ne mogu se sada tacno sjetiti , ali negdje polovinom drugog mjeseca prosle godine na nagovor svoga muza koji inace voli ptice  pocela sam ostavljati na mom balkonu na jednom stolicu mrvice kruha , znate da svakome od nas po nekad ostane visak od rucka, kazu steta ih je baciti.. pa odlucih ga poslusati. Kao da mi pored svih obaveza od spremanja rucka, usisavanja, peglanja , treba  i to..

Rijetko me nesto moli , pa sam zato odmah pristala.. Hajde, kaze mi - zar je problem ovim malim bicima uciniti jednu radost, a  vidjet ces i tebi ce to poslije veseliti.  Za dan ili dva znala sam ostaviti komadice od peciva.. pogace.. i doista na balkonu su se ispocetka jako stidljivo , a kasnije u sve vecem broju poceli druziti mali vrabci.. ispocetka 4 ili 5 , vjerovatno su vremenom primjetili da ce kod mene imati redovne obroke i bili su sve brojniji . Tako ujutro ukljucim grijanje , posto se grijemo na plin , stavim uobicajeno svoj mali loncic za kavicu , slozim uredno svoje soljice , dodam kocku jer tu sam naviku stekla od muza koji mi svako vece voli sloziti sudje za jutarnju kavicu  ali tu vecer  pred spavanje je  zaboravio ....Nema  veze gledao je fudbal , pa mu ne zamjeram .. Najbitnija sporedna stvar na svijetu , kazu za fudbal.. Nisam ljubitelj toga sporta ali pogledam nekad sa njim ... spremim mu kokice.. jer bez toga se utakmica nemoze pratiti..Pogledam prvo kroz prozor od kuhinje.. vani je pao  neoubicajeno veliki snijeg, gledam ponekog svog susjeda kako zuri na posao.. svi su se umotali u svoje tople salove i hrabro gaze po snijegu koji vec tako rano ujutro prelazi  visinu njihovih koljena.. po malo sam zabrinuta .. kako cu na posao , taj dan radim tek po podne.. Nista, morat cu krenuti ranije, nego inace jer to je jedini nacin da stignem na vrijeme.. posto mi treba oko 1 sat da bih stigla na svoje odrediste.. Gledam grane povijene su, u mom susjedstvu imamo prekrasnu krosnju od jedne stare jabuke.. koja daje ne tako velike plodove  , prekrasna je u proljece i redovito je slikam.. ali danas sam bila zabrinuta dal ce njene stare krosnje izdrzati pod teretom snijega. nadam se da hoce jer inace ostat cu uskracena da i ove godine gledam njeno listanje , budjenje pred proljece.. koje je inace poslije ljeta po meni najljepse godisnje doba..

. Kuce djeluju tako simpaticno , kao da su utonule u neki zimski san , pogled s moga prozora je predivan.. oduzima dah.. savrsena bijelina i sklad.. prekasno je nekad posmatrati snijeg iz tople sobe.. oblacim ipak jos jednu trenerku , smisljam sta cu to jutro onako na brzinu skuhati za dorucak.. vjerovatno neku kajganu sa ribanim sirom.. ali o tom kasnije.. Voda je prokuhala, okrecem se svojoj dzezvi i stavljam uobicajenu dozu kave i secera.. Stavljam i moj omiljeni cajni keks.. prestala sam pusiti.. mozda malo vise grickam keksice.. ali o tome sad necu da razmisljam.. ha ha .. Mislim kao Skarlet iz onog starog filma PROHUJALO S VIHOROM..(koji je moj omiljeni inace )  - koja kaze legendarnu recenicu O TOME  CU MISLITI SUTRA.. osjetim divni miris kavice , kajmak se polako podize i sad sam opet pored prozora.. vec nas jedan stari susjed  izlazi van.. pokusat ce da pocisti jedan ulice, divim se njegovom entuzijazmu a vec ima preko 70-dest godina , vrlo krepak i vitalan starac .. drag mi je .. moj muz ce  ustati kasnije i uz malo gundjanja i zvocanja  ali izaci ce vani i pomoci mu.. znam da nece moci da ga posmatra da to radi sam..tako je bilo u moje vrijeme dok sam bila dijete... postovali smo starije..

Smijeskam se   samoj sebi, ali posto nekad volim rano da ustanem ,  pocela mi je postajati navika da ih posmatram kako jedu.. U grupi se izdvajao jedan jako sitan mali vrabac  sa neobicnim bojama , preslatkog malog kljuna.. odlazim kroz kuhinju do spavace sobe nosim svoju soljicu kave  i sklanjam zavjese..imam sto vidjeti , pa tu je cijelo malo drustvo.. skakucu jedan preko drugoga.. neka.. mislim u sebi, uradila sam ipak pravu stvar.. evo jos neko se ujtro probudio  i poceo je moj novi dan.. Obuci cu ipak jos jedne tople soknice.. one moje omiljene sa malim srcima.. moju paznju jos zaokupljaju moji mali prijatelji VRAPCI.. gomila kruha doista polako nestaje.. najednom se podizu nestaju.. vidim  jednog malog crnog macka.. koga zovu MRVICA..ne znam odakle taj nadimak i kako se uopce popeo na balkon ali tu je i vreba svoju zrtvu.. otjeram ga.. mada nerado.. mom drustu je pokvario to jutro.. Ali nadam se da ce doci opet po podne...palim radio i tiho slusam muziku pjeva Kemal Monteno Sarajevo ljubavi moja.. volim tu pjesmu i inace sve njegove izvedbe.. kako i nebi .. sve njegove pjesme imaju neku poruku , dobar tekst.. pijem jos svoju kavicu.. poslije cu jedan caj sa medom trebat ce mi.. a uz put razmisljam sto obuci.. vjerovatno one moje tople futrovane cizmice .. farmerice.. i danas cu uzeti moj mali ruksak.. imam ideju sto ponijeti za dorucak.. krekere.. neku vocku.. poslije kavice.. pocinjem spremati dorucak.. dragi se budi.. ljubi me u obraz , pocinje uobicajeni razgovor o tome kako sam spavala.. oblaci svoj ogrtac.. i kaze da stavimo po jos jednu kavu , ovu ce on napraviti nemam nista protiv.. sutimo.. u pozadini na radiju je neka nova pjesma od Crvenih jabuka.. Bjezi kiso s prozora.. pita me jel ovu pjevaju tvoju omijenu pjesmu.. kako si zapamtio ,ma ne znas ti sta ja sve pamtim.. njezno ga pogledam.. ma pametnica si ti moja.. smijemo se.. kazem da treba izaci da ocisti snijeg , dobro.. znao sam .. nema niko mladji od mene.. sta cu ti .. takva ti je sudbina.. pijemo vec 3 ili 4 -vrtu soljicu.. on u tisini mjesa svoju kavicu , mada nema razloga secer se davno istopio...popit cemo caj od nane.. a onda on izlazi van.. Vidim susjeda Vilija da vec posustaje.. iznijet cu im kasnije caj i pogledati sta je sa mojim malim ljubimcima..

Vracam se na balkon , sokirana sam..  jer na balkonu vidim macka koji je na zalost nasao svoju zrtvu za taj dan..  drzi ga sapama  i svojim ostrim zubima , nemilosrdno kida krilca moga "ljubimca " mog  omiljenog vrapcica.. da bas onog najmanjeg ,  najsitnijeg koji je ocigledno bio mladunce  jer  nije stigao ni izrasti   , koji nije znao da na vrijeme odleti.. otvaram ljutito balkon odmicem stol sa mrvicama  i vidim da je " moj vrapcic  uzeo jedan veci komadic korice , nazalost ,  ostala je pored njegovog sitnog  bezivotnog tijela.. .. otjeram tu crnu macku   , sa cudnim imenom ... Mrvica.. u ocima osjetim suze  i tuzno uzmem svog malog prijatelja.. milujem ga.. mada znam da nema sanse da je prezivio.. ostavljam ga na jednom dijelu balkona.. dat cu ga muzu  da ga  negdje zakopa.. Okrecem se , ulazim u sobu.. posmatram tuzno balkon sa mrvicama , bjesna sam ali i nemocna,  pojacavam grijanje.. uzdahnula sam.. zao mi je sto vise ujutro necu vidjeti moga malog prijatelja.. necu vise o tome da razmisljam, mada znam da lazem samu sebe.. Vezala sam se za to "veselo drusvo " koje je svako jutro skakutalo po mome balkonu.. Pomisljam  ,kako je zivot cudan i okrutan.. uzima one najslabije..