Otići u Veneciju,a ne posjetiti otok Murano,nešto je poput one izreke sa Rimom i papom.
Vaporetti prevoze na Murano sve koji žele doživjeti čaroliju izrade staklenih predmeta i diviti se ukrasima od svjetski poznatog stakla.
Murano je arhipelag od sedam otoka povezanih mostovima i vaporettima koji vrijedno saobraćaju Lagunom.

U jednom smo i mi,odmaramo nožice tijekom dvadesetminutne vožnje od Venecije do Murana.

Otok je naseljen od 6. stoljeća ribarima i voćarima no posljednjih nekoliko stoljeća najpoznatiji je po staklu.
Crtica iz povijesti:
Godine 1295. novom uredbom proizvođačima stakla se zabranjuje napuštanje teritorija Mletačke republike i bilo kakav kontakt sa strancima.
Obvezalo ih se da doživotno rade oblikujući staklo, a sam pokušaj bijega kažnjavao se smrću. Od tadašnjih 7000 stanovnika, tri tisuće su na neki način uključene u proizvodnju stakla. Iako izolirani i pod strogim režimom, proizvođači stakla su ipak uživali i beneficije: imali su status privilegiranih građana kojima je dopušteno nošenje mačeva (poput plemića), protiv njih nije bilo moguće podizanje ikakvih tužbi, a njihove kćeri udavale su se u najbolje venecijanske obitelji.
Na rivi nas je dočekao vlasnik jedne od majstorskih radionica i poveo nas da vidimo kako se izrađuju stakleni predmeti.

Opčinila me vještina majstora koji je od užarene smjese začas puhanjem napravio vazicu.

Ono što me "izbacilo iz cipela" je stakleni konj.U nekoliko poteza alatkom po masi napravio je konjića,sa nogama koje se propinju,pravog,pravcatog konjića.
Konjića koji je još isijavao toplinu postavio je uz tanjur za euriće,da se meštar može okrijepiti nakon pokazanih vještina.Rado smo ga darivali,zaslužio je.
Do radionice smješten je prodajni salon u kojem možete kupiti skuuupe izloške.

Dok sam spazila NO PHOTO znak,već sam škljocnula par fotki,ha!
Saznali smo zašto je crveno muransko staklo skuplje od ostalih?
Staklo se boji određenim otopljenim metalima i mineralima, a slavna muransko crvena boja dobiva se tako da se u vruću žitku staklenu masu umiješa zlatna prašina.

Divila sam se izlošcima-možda više vještini puhača nego dizajnu.Ovaj luster,na primjer,djeluje mi malo psihodelično,ne bih ga rado gledala iznad glave,pa sve da je i od čistog zlata.
Dopale su mi se sipe od murano stakla-izgledaju tako vjerno,kao da su tek izvađene iz mora.

Imamo još pola sata za brzu šetnju mjestom.Bezbrojni mostići premošćuju kanale.
Na glavnom gradskom trgu skulptura koja zadivljuje-raskošni plavi cvijet.


Kuće su okićene cvijećem koje blista na popodnevnom suncu.

Od silne želje da što više upijemo ljepote,zaboravile smo se slikati kraj plavog cvijeta.Brzo se vraćamo,pa je bilo malo vi nas pa mi vas slikanja kraj ove jedinstvene skulpture.

Vaporetto nas čeka,još je jedna avantura pred nama... otok Burano.
29Komentara