Dragi Miki,
kad su nam se putevi sreli...zavoljeli smo te na prvu, tvoju dobrotu, osmijeh, ljubav prema našoj baštini. Tužni smo...maleni osmijeh nam je izmamila.. pjesma "Tičeki mali"... U našim srcima si....Stjepan i Katarina
Noć je pala ...i jutro je svanulo...poželjeh da ne svane...jer istina je tužna...pitam se ...zašto...I opet trenutak krive odluke, ne tvoje....Mladog čovjeka koji je sjeo u automobil...alkohol i brzina kumovali su ...jedan trentak....automobilom je prešao na suprotnu traku...zavio u crno dvije obitelji...Mladić se bori za život....a od tebe Miki i tvoje mame...opraštamo se...I ne znam kome da se žalim...kome...suprug mi kaže sudbina...ne tješi me...nisam ljuta...žalosna sam...Zašto sam ja dobila priliku za borbu...dobila i pomoć, preživjela...zašto ne i vi...Neko će pomisliti...rekla je zbogom pameti...Nisam...Kad dođemo u "Staro gnijezdo" dočekati će nas tvoja Vlasta, tvoj sin...ali tebe neće biti...nećeš doći sa svojom bisernicom i dečkima...svirati nam za dušu...Znaš znam ...zadnju pjesmu koju ste mi odsvirali bila je "Spoved" a prije nje "Pod brajde"...
I ništa nije više isto...ali kad tambure zazvone..ti ćeš biti s nama...hvala ti na svakom osmijehu,dobroti...svirao si iz srca ...iz duše...za naše duše...
Pjesma "Kome da se žalim"...Begina...s razlogom...tvoj sin svira...
Neka Vam je laka Hrvatska zemlja...Iskrena sućut tvojoj obitelji i tamburašima.
1.10
Jutro ,Pjesma "Još fališ" s razlogom....
Ti...ti mi ne fališ....za 9 dana proslaviti ćemo ...tvoj ročkas....za dva i pol mjeseca srebrni pir...znam s kim...želim ostariti. Zahvalna sam na prilici da proslavimo tvoj ročkas i srebrni pir....da proslavimo Ivanovu diplomu....zahvalna....
Znaš ....koliko mi fale naši dragi...koje ne mogu zagrliti rukama....grlii ih moje srce....istina je...kad u vrtu ubiremo ....ružu...uberemo najljepšu...pa tko sam ja da sudim....i dragi Bog...uzme k sebi...najljepše...
"Jos falis do bola, ostarit nemam s kime
prolaze nam dani, proljeca, ljeta, zime
ja sve sam ti dao i nemam sto da gubim
sve je moje s tobom kad te srcem ljubim...
...Daljine nas dijele...."
Many nights we've prayed
With no proof anyone could hear
In our hearts, a hopeful song
We barely understood
Now we are not afraid
Although we know there's much to fear
We were moving mountains long
Before we knew we could, oh yes
[1] - There can be miracles when you believe
Though hope is frail, it's hard to kill
Who knows what miracles you can achieve
When you believe, somehow you will
You will when you believe
Oh yeah, in this time of fear
When prayer so often proves in vain
Hope seems like the summer birds
Too swiftly flown away
Yet now I'm standing here
My heart so full I can't explain
Speking faith and speaking words
I never thought I'll say
They don't always happen when you ask
And it's easy to give in to your fears
But when you're blinded by your pain
Can't see the way, get through the rain
A small but still, resilient voice
Says hope is very near, oh
You will when you
You will when you believe
Just believe
I believe, I believe
Just believe
You will when you believe
:(Još nema komentara