Pa nek počne sa...raštikom

...ima veze sa mojim precima, maminim roditeljima koji su 50ih godina prošlog stoljeća migrirali iz Hercegovine u Bosnu, trbuhom za kruhom, što se 'no kaže. Sječam se da su obrađivali jedan vrt u blizini rijeke Lašve, a nezaobilazna zeljasta biljka u bašti bila je raštika. Vjerujem da je mom pok. didi nedostajala Hercegovina, kao i svakom čovjeku u tuđini njegov dom. Vjerujem da je nostalgiju dijelom kompenzirao uživanjem u hrani karakterističnoj za njegovu Hercegovinu, u Bosni relativno nepoznatoj ili pak malo cijenjenom raštikom. Kuhala se kao čorba sa krumpirom i suhim mesom, najčešće rebarcima. S obzirom da je mama jela hranu sa više Hercegovačkog utjecaja, takva kuhinja je zaživila i u našem domu gdje je tata Bosanac. Dan danas ja svojoj ženi znam reći skuhaj mi raštiku, ali ona ne zna šta je to jer je nikad nije jela, a njeni su korijeni iz Dalmatinske zagore, od Hercegovine tako blizu, a od raštike tako daleko...E pa, biće raštike ili možda neće, jer sam okasnio malo sa presadnjom ili ako mi propadne jer sam poljoprivrednik početnik. U svakom slučaju kuhat će se, pa makar morao kupiti pušlek za 25 HRK na Jarunskom placu. Do jeseni ima vremena da istražim recepte na Coolinarici. Eto, drago mi je da sam se i ja pridružio Coolinarici gdje sam pročitao niz lijepih članaka i pronašao inspiraciju u više desetina recepata. Dajem i ja svoj obol, u čast raštiki i Hercegovini.