Funkcionalna hrana

Ne postoji "dobra" ili "loša" hrana, ali postoji dobra ili loša prehrana. No prehrana je samo jedan od čimbenika koji utječe na naše zdravlje. Pušenje, količina tjelesne aktivnosti i stres su čimbenici koje ne smijemo zaboraviti, jer imaju izuzetno snažan utjecaj na zdravlje i opće stanje organizma.

Iako je funkcionalna hrana novi industrijski trend, ona je bila poznata u kineskoj tradicionalnoj medicini već 1000 godina prije nove ere.

Fermentirani mliječni proizvodi poput jogurta, kefira i acidofila najpoznatiji su predstavnici funkcionalne hrane u skupini mliječnih proizvoda.

Pod nazivom "funkcionalna hrana" podrazumijevamo svu hranu s biološki aktivnim djelovanjem, koja pomaže očuvanju zdravlja i utječe na pojedine tjelesne funkcije. Najvažnija namjena funkcionalne hrane nije da utaži glad niti da osigura ljudskom organizmu neophodne hranjive tvari, već da sprječava bolesti te da poboljša fizičko i psihičko stanje čovjeka.

Na europskom je tržištu prisutna od sredine 90-ih, dok je u Japanu 1984. godine po prvi puta promovirana ideja "funkcionalne hrane". U svakodnevnoj prehrani susrećemo se s mnogim namirnicama koje se mogu svrstati u funkcionalnu hranu, a ovdje ćemo spomenuti samo najvažnije.

Namirnice

Mliječni proizvodi

Sredinom 90-ih nekoliko je multinacionalnih prehrambenih kompanija predstavilo funkcionalnu hranu na europskom tržištu. To se uglavnom odnosilo na mliječne proizvode koji su jedan od najboljih izvora kalcija te esencijalnih hranjivih tvari. Te tvari preventivno djeluju na nastanak osteoporoze i smanjuju rizik od nastanka raka crijeva.

Fermentirani mliječni proizvodi poput jogurta, kefira i acidofila najpoznatiji su predstavnici funkcionalne hrane u skupini mliječnih proizvoda. Kada govorimo o njima svakako moramo razjasniti pojmove kao što su probiotik, prebiotik i simbiotik.

Pod nazivom probiotik podrazumijevamo kulturu živih mikroorganizama, ili bakterija, koji doprinose očuvanju našega zdravlja. Korisne bakterije (uobičajene Lactobacillus acidophilus, Bifobacterium bifidum) koje koristimo kao probiotike, a neke od njih nalazimo kao crijevnu floru, neophodne su za dobru probavu i sintezu vitamina K. One sprječavaju rast patogenih mikroorganizama, jačaju imunitet te snižavaju razinu kolesterola u krvi.

Sastojci hrane koji pospješuju rast i aktivnost nekih od crijevnih bakterija nazivaju se prebiotici. Prebiotici uključuju: škrob, dijetalna vlakna, oligosaharide i slično.

Najpoznatiji je prebiotički dodatak, podrijetlom iz korijena cikorije, oligofruktoza ili inulin. On smanjuje kaloričnu vrijednost proizvoda, a ujedno poboljšava apsorpciju kalcija, magnezija i željeza. Stimulira rast korisnih bakterija (Bifobacterium sp.) te blagotvorno djeluje kod crijevnih infekcija. Dijetalna vlakna, kao što je inulin, bubre u vodi te stvaraju osjećaj sitosti, pa se stoga koriste i za smanjenje prekomjerne tjelesne težine.

S obzirom na gore navedene karakteristike, inulin se dodaje u industrijske proizvode kako bi se povećao njihov učinak na zdravlje. Tako se, osim u mliječne proizvode, može dodavati i u praškaste proizvode, kao što su juhe u vrećici, umaci, te polugotova jela od tjestenine i riže.

Kombinacijom probiotika i prebiotika dobiva se simbiotik.

Riba

Ribe poput skuše, tune, lososa i brancina bogate su Omega-3 masnim kiselinama koje spadaju u skupinu esencijalnih nezasićenih masnih kiselina. One igraju važnu ulogu kod sprječavanja bolesti srca i krvožilnog sustava, smanjuju kolesterol u krvi i nastanak krvnih ugrušaka.

Žitarice, povrće i voće

Žitarice predstavljaju više od 73% ukupne svjetske proizvodnje biljne hrane. One su izvor dijetalnih vlakana, proteina, minerala i vitamina. Proizvodi koji u sebi sadrže zob smanjuju kolesterol u krvi, imaju terapeutski učinak na bolesti srca i krvožilnog sustava, zahvaljujući topljivim vlaknima b-glukana (dijetalno vlakno) koja se nalaze u ljusci zrna.

Zrna soje su izuzetan izvor bjelančevina, ali i tvari poput izoflavonoida koje ublažuju klimakterijske tegobe i snižavaju kolesterol u krvi.

Povrće i voće smatra se odličnim izvorom raznih vitamina, ali i drugih komponenata koje djeluju kao antioksidansi. Važno je istaknuti da je bogato i topljivim dijetalnim vlaknima.

Rajčica je povrće koje je zadnjih godina postalo izuzetno popularno zbog visokog sadržaja likopena koji smanjuje rizik nastanka raka prostate, ali i raka probavnoga trakta, grlića maternice, mjehura, kože, pluća te raka dojke.

Pozitivni učinak češnjaka na naš organizam je nadaleko poznat. Osim što ima antibiotsko djelovanje, snižava visoki krvni tlak te kolesterol u krvi. Dokazano je da učestala konzumacija povrća iz porodice kupusnjača (brokula, kelj, cvjetača i dr.) smanjuju rizik od nastanka raka zahvaljujući sadržaju glukozinolata.

Razne su studije potvrdile da agrumi smanjuju rizik od nastanka raznih vrsta raka. Naranča, limun, limeta i grejp ne sadrže samo vitamin C, folate i dijetalna vlakna, već i limonoidne tvari koje su snažno oružje u borbi protiv raka.

Zeleni i crni čaj

Čaj, kao napitak, dobivamo prelijevanjem listića biljke Camellia sinensis vrelom vodom. Prema tehnologiji obrade dijelimo ga na crni čaj (fermentirani) i zeleni čaj (nefermentirani).

Kemijski je sastav zelenoga čaja vrlo složen, ali za nas je važan izvor antioksidansa, kao što su karotenoidi, tokoferoli i vitamin C. Konzumiranjem zelenoga čaja dokazano je još i njegovo antimutageno, antibakterijsko i protuupalno djelovanje. Crni je čaj po kemijskome sastavu još složeniji od zelenoga čaja, ali sličnog djelovanja.

Maslinovo ulje

Poznato je još iz vremena antike, izuzetnog je kemijskog sastava te povoljno djeluje na zdravlje. Izuzetno je cijenjeno i danas, a sadrži optimalan odnos esencijalnih masnih kiselina i vitamina koji djeluju preventivno kod bolesti srca i krvožilnog sustava. Maslinovo ulje smanjuje rizik od nastanka gastritisa i čira na želucu, a ima i pozitivan utjecaj na rast i razvoj djeteta.

Prema istraživanjima tržišta iz različitih europskih zemalja možemo zaključiti da većina potrošača ne poznaje izraz "funkcionalna hrana", ali većina ispitanika podržava obogaćivanje hrane funkcionalnim sastojcima (vitaminima, mineralima, dijetalnim vlaknima...). Prihvaćanje takve hrane uvelike ovisi o upućenosti potrošača te o svijesti o korisnom utjecaju pojedinog sastojka na zdravlje.

Autor:
Zrinka Demšić, dipl. ing.